Nedavno je predstavljena knjiga Younusa Y. Mirze, Marija u islamu – Merjem kroz stoljeća* koja je izvrsna prvenstveno onima koji se žele dobro upoznati s islamskim pogledom na Mariju, i svakako osvježiti svoj pogled na nju. Izdvojila bih jedan mali detalj kojeg je na promociji knjige spomenuo Enes Karić, koji je svjedočio tome koliko ljubavi prema njoj imaju muslimani sjeverne Afrike, Kaira… – kad se uče ajeti iz Kur'ana o njenom rađanju Isaa gotovo redovno se mnogima srca otvaraju i suze im poteku. Kontekst je ovakav – Merjema rađa Isaa u osami, daljini; njeno dijete nema oca, bol porođaja i nelagoda zbog zaprepaštenosti društva njenim slučajem je dovode do ruba očaja, kad začuje glas:
Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče.
Zatresi palmino stablo, posuće po tebi datule svježe.
(Kur'an 19: 24-25)
Upućena je „kako da postupi i potraži utjehu u teškim situacijama. Glas joj nalaže da djeluje tako što će ‘zatresti palmu’, umjesto da bude pasivna i dopusti boli da je nadvlada. Kad to učini, ona može ‘jesti, piti i biti vesela**’ te naći utjehu…“
Tako je Bog Merjemi još jednom pružio opskrbu prilikom poroda, kako je činio i za vrijeme njenog posvećenog boravka u hramu, gdje je bila povjerena na brigu Zekerijji (Zaharija, otac Ivana Krstitelja – Jahje) a koji bi kod nje zaticao hranu te bi, upitavši je odakle joj to, ona odgovarala:
Od Allaha, Allah onoga koga hoće opskrbljuje bez muke.
(Kur'an 3:37)
U knjizi se promatra Marija kroz Kur'an, hadise i sire, teologiju, sufizam, islamsku umjetnost i film te kroz izazove suvremenog doba.
Autor Younus Mirza lijepo izlaže sufijsku perspektivu gdje se duhovno putovanje poistovjećuje s Merjeminom trudnoćom, navodeći pritom i brojne Rumijeve stihove o ovoj temi: „Rumi se kao muškarac identifikuje s Merjeminim porođajnim bolovima, iako ih nikada nije iskusio. On dodatno naglašava ‘hurmino stablo’, čime ističe važnost osame, molitve i refleksije… Bol, dakle, može biti sredstvo za pronalaženje božanskog i razvoj vlastite duše i unutrašnjeg ogledala. Bol nije antiteza duhovnom razvoju već njen sastavni dio…“
Kad u duši Duše Duša zametne se,
Od nje cijeli svijet bremenit osvane.
(Rumi, Mesnevija II)
O njenom začeću u Kur'anu imamo dane ajete s Božjim direktnim obraćanjem Mejremi:
„…Pa spominji mnogo svoga Gospodara, i jutrom i večerom slavi Ga!“
I kada meleki rekoše: „O Merjemo! Allah je tebe doista odabrao, i čistom te učinio,
i nad svim ženama svijeta te odabrao!“
(Kur'an 3: 41-42)
O Mejremo! Ponizna budi Gospodaru svome,
i padaj licem ničice i namaz klanjaj s onima koji klanjaju!
(Kur'an 3: 43)
A ona reče: „Gospodaru moj! Kako ću ja imati dijete a nijedan muškarac dotakao me nije?“
„Tako će biti“ – Allah reče – „Allah stvara što hoće! Kad On nešto odredi, On samo rekne „Budi!“ I ono bude!
(Kur'an 3:47)
Dodala bih jednu interesantnu usporedbu u ajetu iz Kur'ana:
I Mjesecu smo odredili faze te se vraća kao suha grančica palmina grozda.
(Kur'an 36:39)
Marija / Merjema kao Mjesec, savršeno i potpuno ogledalo svjetlosti Sunca, odnosno Božje svjetlosti, kako je prepoznaju i muslimani i kršćani, se u kršćanskoj umjetnosti prema dvanaestom poglavlju knjige Otkrivenja prikazuje kao žena zaogrnuta Suncem i okrunjena zvijezdama, dok stoji na Mjesecu. Kur'an Mjesečevu putanju po nebu uspoređuje sa krivuljom suhih grančica palmina grozda, tako i ovime zaokružujemo ovih par riječi o Mariji / Merjemi – od datula do Mjeseca.
*Younus Y. Mirza, Marija u islamu – Merjem kroz stoljeća, s engleskog prevela Elmina Mušinović, CNS, Sarajevo, 2026.
**arapska fraza karri ajna – biti radosna ili biti spokojna
