U knjizi Val je more: mistična duhovnost za moderna vremena, oblikovanoj kao razgovor, njemački filozof Christoph Quarck postavlja važno pitanje njemačkom benediktincu, mistiku i duhovnom učitelju Willigisu Jägeru (1925-2020):
Drugim riječima, religije su danak koje božansko treba dati da bi ga se moglo doživjeti kroz ljude?
Jäger nudi odgovor koji nije originalan jedino ako originalnost shvatamo onako kako je najčešće razumije moderno doba – kao nešto novo, neobično i jedinstveno, nešto što se prethodno nije pojavilo.
Njegov odgovor, međutim, jeste originalan u izvornom značenju te riječi: vraća se počelu, ishodištu i drevnoj mudrosti. Nije nevažno podsjetiti da latinska riječ origo, od koje potječe riječ „originalno“, ponajprije označava izvor, početak, postanak i porijeklo.[1]
Jäger na religiju – zajedno s njezinim institucijama, dogmama, hijerarhijama i strukturama moći – gleda upravo iz te izvorne perspektive. On kaže:
Dopustite da zamijenim vašu riječ ‘danak’ drugom metaforom: religiju možemo usporediti s Mjesecom koji noću obasjava Zemlju, iako svu svjetlost prima od Sunca, kada Mjesec dođe između Sunca i Zemlje, dolazi do pomračine Sunca. Isto je s religijom. Sunce je božansko. Obasjava religije kako bi nam one mogle osvjetljavati put. Ali ako religija sebe doživljava odveć ozbiljno i postavi se između Boga i ljudi, to zamračuje Boga, pa imamo pomračinu Boga. Sve religije naginju tom smjeru zbog čega mistika neizbježno u sebi nosi određenu kritičku distancu prema organiziranim religijama. Ne stoga što odbacuje religije, već kao upozorenje protiv prekomjernog samopouzdanja.
Mistično nadahnut pjesnik Kabir iznio je to upozorenje u prekrasnoj pjesmi. Kao sin jednog muslimana i kasnije pod vodstvom hinduskog učitelja bio je na granici između islama i hinduizma, čime je imao posebno istančan osjećaj za granice među religijama. Napisao je:
‘O ti koji mi služiš, što tražiš od mene? Vidi, ja sam Ti. Ja nisam ni u hramu ni u džamiji, nećeš me naći niti u Kabi niti na Kailashu. Nisam ni u ritualima ni u obredima ni u jogi ili odricanju. Ako si uistinu tražitelj, u trenutku ćeš me naći.’
I završava:
‘O Sadhu! Bog je unutar daha’.[2]
Za religiju koja, prema Jägerovim riječima, zamračuje Boga, skriva ga, zaklanja ili ga prekriva vlastitim institucijama i simbolima, mogla bi se upotrijebiti jedna riječ iz arapskog jezika, iznimno frekventna u islamskoj religiozno-duhovnoj tradiciji: kafir.
Naime, korijen riječi kafir (k-f-r) izvorno označava čin pokrivanja, skrivanja, prekrivanja, zaklanjanja ili zastiranja[3]. U tom smislu, religija koja umjesto da bude prozirna za Božansko postaje zastor između Boga i čovjeka, te poprima ono značenje koje sadržava sam korijen riječi kafir: ona zaklanja ono što bi trebalo otkrivati – kojeg li apsurda!
[1] Mirko Divković, Latinsko-hrvatski rječnik, Familet Neven, Beograd, 2006, str. 740.
[2] Val je more: mistična duhovnost za moderna vremena, razgovori sa Willigis Jägerom, prijevod Marina i Zdravko Botić, Synopsis d.o.o., Zagreb, Sarajevo, 2014, str. 78-79. (podebljao i podvukao R. Ibrović)
[3] Teufik Muftić, Arapsko-srpskohrvatski rječnik, II, Udruženje Ilmije u SRBiH, Sarajevo, 1973, str. 3034.
