Kada Bogu predan čovjek (muslim) ugleda mlađak početkom lunarnog kalendara, zatvara oči s molitvom Bogu, prepoznajući u Mjesecu simbol islamske objave i, posebice poslanika Muhammeda, za kojeg se može kazati kako posjeduje „mjesečevu – lunarnu“ prirodu (primateljsku, receptivnu, nadasve žensku u duhovnom smislu).
Istovjetno kao što u astrologiji Mjesec, kao najniže nebesko tijelo, sintetizira nebeske utjecaje s planeta ponad sebe, tako i poslanik Muhammed kao pečat u lancu vjerovjesničkog ciklusa. Otuda u mnogim islamskim kozmološkim šemama svaki poslanik (vjerovjesnik, prorok…) korespondira određenoj planeti, dočim poslanik Muhammed zauzima mjesečevo nebo – sferu (Mjesec). Nadalje, Mjesec integrira ili sintetizuje sve nebeske utjecaje (kvalitete) ponad sebe, te ih emituje Zemlji, te na taj način biva simbolom primordijalnog čovjeka ili prototipom čovjeka koji je most (pontifex) između Neba i Zemlje.
