Ma kakav let, nemam ja taj domet,
jedino me ti možeš zgrabiti
kao majka ptica-grabljivica,
tvoja sam kći i tvoj plijen.
U visine me poneseš, pa ispustiš,
iz slobodnog pada da se istrgnem,
nema tad druge već da poletim.
Iz rana od tvojih kandži, ljubavi,
rastu krila mi.
U kairosu se duga pojavila,
kazne i nagrade pod tvojim su nogama,
na tebi je da potpišeš obnovu Saveza,
pa prihvati Milost u smijehu sa suzama,
ogrij se suncem, oprana kišnim kapima,
u tebi se svjetlost lomi i odražava.
Vjeruj, pređi most Saveza,
pa čuvaj srce u duginim bojama.
