Institut za hrvatski jezik započeo je 2023. godine projekat Rekonstrukcija Kristijanovićeve Biblije. Ovaj projekat zapravo je naučno-istraživački rad kojeg predvodi dr. sc. Barbara Štebih Golub, a podrazumijeva i temeljitu potragu za rukopisnim biblijskim prijevodima. Istraživački tim je u katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u Zbirci starih knjiga i rukopisa naišao na podatak da je pod signaturom R 3654 pohranjen prijevod Kur'ana, a koji se pripisuje Ignacu Kristijanoviću[1].
Pronalazak fragmentarnog prijevoda Kur'ana u građi koja se odnosi na Kristijanovićeve biblijske prijevode bit će dostatan razlog da se jedan član istraživačkog tima, tj. suradnica dr. sc. Ermina Radmanović i voditeljica Barbara Štebih Golub posvete istraživanju fragmentarnog prijevoda Kur'ana, a koji, pokazat će se brzo, nije prijevod Kristijanovića.
U katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice nalazi se podatak da je fragment prijevoda Kur'ana nastao oko 1831. godine. Navedeni prijevod sastoji se od kompletne prve kur'anske sure (El-Fatiha – Otvoriteljica; Otvaranje Knjige), te prvih 56 kompletnih i početak 57. ajeta druge sure (El-Bekare – Krava). Za sada se ne može ništa kazati o tome je li ovaj sačuvani fragment prijevoda Kur'ana dio negdašnjeg kompletnog prijevoda.
Tekst prijevoda Kur'ana sačinjen je na književnokajkavskom dijalektu, tj. jeziku, a na temelju analize, najprije grafijske i ortografijske došlo se do pouzdanog saznanja da je prijevod nastao u prvoj polovini XIX stoljeća. Ko je autor, tj. prevoditelj za sada nije poznato – sasvim sigurno se može tvrditi da to nije Kristijanović. Također, o motivima ovog prevoda, pa i o tome šta je predložak prijevoda ili s kojeg jezika je preveden ovaj kajkavski kur'anski tekst nije nam poznato; autorice teksta Fragment književnokajkavskog prijevoda Kur’ana pretpostavljaju da se kajkavski prevoditelj služio latinskim ili njemačkim prijevodom Kur’ana[2].
Jedno je sigurno, kur'anski tekst na kajkavskom jeziku nastao je u prvoj polovini XIX stoljeća. Shodno činjenici da je nastao u okrilju kajkavskog kulturnog prostora, te u vremenu kada je književnokajkavska literatura duboko prožeta kršćanskim, odnosno katoličkim duhom[3], anonimni prevoditelj je snažno inkulturirao te približio kajkavskom, svakako kršćanskom čitateljstvu tekst Kur'ana.
Nadalje, važno je naglasiti – argumentum principale – da upotrebom upitne zamjenice kaj prijevod kur’anskog teksta nesumnjivo poprima kajkavsko književno jezično ruho:
…Kaj ja nisem vam angelom povedal da ja znam skrovosti Neba i Zemlje i da ja znam to kaj vi očitujete i kaj zakrivate.[4]
(Kur’an, II:33)
Otkriće da postoji prijevod Kur’ana, pa makar bio i fragmentaran, u okrilju hrvatskog, zapravo kajkavskog književnog jezika, ponavljamo nastao u prvoj polovini XIX stoljeća, dobrano nas suočava s činjenicom da smo još uvijek daleko od toga da možemo stviti tačku – ako ikada i mognemo – na pitanje koji je najstariji prijevod Kur’ana na središnjem južnoslavenskom (R. Katičić) kulturno-jezičnom prostoru.
Dosadašnja saznanja ukazivala su na to da je prvi prijevod Kur’ana, na jedan od jezika naznačenog kulturno-jezičnog prostora, bio plod prevodilačkog pothvata Miće Ljubibratića Hercegovca (1839-1889): štampan 1895. godine, ćirilicom na srpskom jeziku u Beogradu.[5] Istina, ovaj prijevod nije bio s izvornika, tj. kur’anskog arapskog teksta. Prijevod Kur’ana od strane Ljubibratića, svejednako kao i prijevod anonimnog prevoditelja na hrvatski, tj. kajkavski jezik, plod je snažne inkulturacije, ali u okrilje srpsko-pravoslavnog, kulturno-duhovnog miljea.
Na kraju nam valja naglasiti, a prije nego li se i sami suočite s najstarijim prijevodom Kur’an na naš jezik, da se ovaj prijevod kur’anskog teksta svojom jezičnom i svakom drugom akulturacijom uvelike prilagođavao kršćanskom kulturnom krugu[6]. S tim u vezi, u ovom prijevodu ne tražite termine kao što su Allah, džennet, zekat već u Gospon, paradižuš i almuštvo slutite Ono dublje, svakako nama zajedničko, a što nadilazi i sam jezik ma kako ga zvali na ovdašnjem zajedničkom kulturno-jezičnom prostoru.
Prva kur’anska sura (Fatiha – Otvoriteljica) na kajkavskom, anonimnog prevoditelja, glasi – transkripcija fragmenta:
Vu ime trojjedinoga Boga
Del I.
iliti
sura vpelivanja knige od Medine.
Vu ime Boga, najmilostivnešega ljubitela
- Dika budi Bogu.
- Gosponu vseh stvorenj.
- Kralju dana i Suda.
- Milosrdnomu smileniku.
- Tebe poštujemo mi i Tebe prosimo mi za pomoč.
- (Zato) Peljaj nas po pravom putu.
- Po putu oneh naproti kojem Ti (pred ovem) dobrotiven jesi bil.
- *Na koje Ti Tebe ni srditoga (pokazati moral si) i koji (sada) još ne bludiju[7].
Ermina Radmanović i Barbara Štebih Golub, Fragment književnokajkavskog prijevoda Kur’ana, u: Filologija, br. 83, Zagreb, 2024, str. 170-177.
[1] Ignac Kristijanović (1796-1884) hrvatski je književnik, rimokatolički svećenik i biskup, prevoditelj i ono najvažnije u našem kontekstu, zagovornik kakjakvskog narječja kao književnog jezika.
Usp. https://www.enciklopedija.hr/clanak/kristijanovic-ignjat (pristupljeno VII. 2025)
[2] Ermina Radmanović i Barbara Štebih Golub, Fragment književnokajkavskog prijevoda Kur’ana, u: Filologija, br. 83, Zagreb, 2024, str. 168.
[3] Ibid., str. 169.
[4] Ibid., str. 174.
[5] Mićo Ljubibratić, Koran, reprint izdanja iz 1895. godine, Svjetlost, Sarajevo, 1990; Мићо Љубибратић Херцеговац, Коран, Ел-Калем, Сарајево; Муфтијство бањалучко, 2016. Više o povijesti prijevoda Kur'ana na jezicima središnjeg južnoslavenskog prostora vidjeti u: Enes Karić, Tefsir: Uvod u tefsirske znanosti, Bosanska knjiga, Sarajevo, 1995, str. 251-289.
[6] Ermina Radmanović i Barbara Štebih Golub, Fragment književnokajkavskog prijevoda Kur’ana, u: Filologija, br. 83, Zagreb, 2024, str. 167.
[7] * “U izvorniku obrojčano sa 7.“
Ibid., str. 170.