Slike Zavičaja blijede
i putevi su nejasni,
ovdje sam s još više olova
a dalje imam nastaviti.
Gdje god da Se potražim
vidim istu sliku –
ruina za rušenje,
ništa vrijedno na vidiku.
Jutros vrabca na vršku krova kuće
kroz prozor gledah kako skakuće –
suza mi krenu ka Zavičaju
kad čuh ga kako cvrkuće.
(lipanj 2025.)
Ma kakav let, nemam ja taj domet,
jedino me ti možeš zgrabiti
kao majka ptica-grabljivica,
tvoja sam kći i tvoj plijen.
U visine me poneseš, pa ispustiš,
iz slobodnog pada da se istrgnem,
nema tad druge već da poletim.
Iz rana od tvojih kandži, ljubavi,
rastu krila mi.
U kairosu se duga pojavila,
kazne i nagrade pod tvojim su nogama,
na tebi je da potpišeš obnovu Saveza,
pa prihvati Milost u smijehu sa suzama,
ogrij se suncem, oprana kišnim kapima,
u tebi se svjetlost lomi i odražava.
Vjeruj, pređi most Saveza,
pa čuvaj srce u duginim bojama.
