Sveti Isak Sirijski (ili Sirin, VII st.) kršćanski je mistik, pustinjak, teolog, filosof… i najmanje biskup. Porijeklom je s Arapskog poluotoka (današnji Katar), a živio je u mnogim sredinama Bliskog istoka. Poznat je kao kršćanski isposnik – mistik, a o isposništvu je i pisao na sirijskom jeziku. Stoljećima kasnije bio je nadahnuće mnogim kršćanskim isposnicima, misticima.
U mnogim tekstovima u kojima se kazuje o njegovom životopisu redovito se ističe da je bio biskup – i to je tačno. Ipak, valja naglasiti da je bio biskup svega nekoliko mjeseci. Razlog zbog kojeg je napustio biskupski položaj pripisuje se sljedećem.
Predanje kaže da su jednoga dana, ninivskom biskupu Isaku Sirijskom, došla dva kršćanina, zajmodavac i dužnik. Zajmodavac je potraživao, tj. insistirao da mu se vrati dug, a dužnik je tražio još vremena. Zajmodavac je prijetio govoreći da će se, ako mu se ne vrati dug, obratiti sudu. Biskup Isak mu je na to rekao:
„Evanđeoska zapovijest ti nalaže da nikako ne tražiš svoje od onoga koji ti je uzeo. Utoliko prije trebaš da pokažeš velikodušnost prema onome koji je obećao da će ti uskoro vratiti dug.“
Ipak, zajmodavac je ustrajavao i na koncu rekao:
„Ostavi ti sada evanđeosku zapovijest.“
Biskup je na te riječi u sebi kazao:
„Ako se oni ne povinuju evanđeoskim zapovijestima, šta bih ja još radio ovdje?“
Ostavivši biskupiju Isak se povukao u pustinju gdje se posvetio sozercanju, tihovanju.
Rekli smo da je stoljećima sv. Isak Sirijski bio inspiracija mnogim kršćanskim pustinjacima, misticima. Ipak, dužni smo kazati da nije bio samo kršćanima poticaj, već i nekršćanima. Mnogi autori koji su se bavili islamskom duhovnom tradicijom, mistikom (sufizmom) ukazivali su i na sv. Isaka Sirijskog i njegove spise, a koji su, bez ikakve sumnje bili, u manjoj ili većoj mjeri, poznati sufijama. Uistinu, ima li išta prirodnije nego uzeti kao sasma moguće da je, prethodno kazano tačno. U tom svjetlu čitajmo jedno kazivanje sv. Isaka Sirijskog, a u kojem možemo, bez dvojbe, čitati/prepoznavati svejednako krunska sufijska učenja, ako hoćete aksiome.
Uđi radosno u onu riznicu koja u tebi leži, i vidjet ćeš tako riznicu nebesku; jer one su jedno te isto, i samo je jedan ulaz u obje. Ljestve što vode Carstvu nebeskom skrivene su u tebi, i naći ćeš ih u sopstvenoj duši. Zaroni u sebe i u svojoj duši naći ćeš ljestve kojima ćeš se popeti.
