Piše: Ernada Fatima Avdibegović
PRIJESTOLJE SRCA
O hafize,
Rekao si mi da pogledam prijestolje srca svog,
i tu (su)sretoh Jednog Jedinog
i tad se desi:
Da anđeo iz srca na hartiju (na)piše,
da se njemu predam i sa Njim dišem,
da anđeo propjeva iz moga žića
s dahom koji leti do Božanskog Bića
i tad ljubav s neba i nebesko piće,
salije se u moje zemaljsko biće.
I tad nastade tkanje od niti
spoja neba i zemaljske biti.
Od susreta zemlje i neba
plodovi su slatki jer su milost Njega.
HZ. MERJEMI /MARIJI
U mihrabu stoji
primjer nama svima,
slika joj u hramu,
zlatni okvir ramu.
Predvodnica sjajna,
u molitvi ustrajna.
Samo Njemu se klanja,
bol svoju otklanja.
Iskušenja se nižu,
odabranim stižu.
U oku se suza rađa,
otme se uzdah, a ona se porađa.
U svoje ruke nježne
novorođenče steže.
Tad anđeo u ljudskom liku kaza:
Raduj se djevo Božanskom otkriću.
Zatreperi liska, otvori se cvijet
došao je neko odabran na svijet.
IFTAR
Kocku šećera ću večeras
sa mojim prijateljem
mravom da podijelim,
da ni on, ni ja sami ne iftarimo;
Želim biti kao on – trudbenik,
vječni Tvoj zaljubljenik.
Da budem blizu zemlji i vodi,
da se milost rodi i ljubav dogodi.
Mi jesmo sami, ali nismo usamljeni,
samo smo jedni od drugih udaljeni.
Najdraža hrana dragom Gospodaru
su brojne ruke nad njegovom hranom.
Kad otvorim dlanove
i predam Tebi svoje planove,
onda i mrav postaje učitelj i gost,
prijatelj i dost, na krilima zore
uviđam nove prizore.
Zajednica mrava, pčela,
ptica, kao i ljudski rod
to je okrilje Milostivog.
RAMAZANSKA
Sehurska kiša sluša
zikrove duša
i nečujni zvuk srca
što u ljubavi grca.
Povjetarac miluje mi lice,
Kandilj u oku sjaji.
Koraci u mraku u mahali
na vratničkom sokaku,
kazuju da i zora diše,
da o ašicima piše
i zajedno s njima
nove melodije sklada
da insanu napomene
gdje istinski pripada.
Kap, slap, vrelo, česma ili buk
je vječni nauk da sve se kreće po mjeri,
u vjeri iz milosti i ljubavnoj težnji,
ka istinskoj sreći i vječnoj čežnji.
BORE
Neke su bore od starosti,
a neke od radosti.
Neke su bore znakovi preživjelih bura,
a neke nam kazuju koliko je ura.
Kroz neke bore kapaju suze,
kroz neke mudrost nam priča priču;
Da je ljubav u ljudskom biću,
da se samo prijatelj ima jedan.
Da sreća nije u svili i zlatu,
da Bog šalje svima (na)platu.
Neke bore na ruci je napravila njiva,
neke rudarski mrak.
Kroz neke se znoj sliva,
a neke su samoće znak.
Ne bježi od izboranog lica,
ono je tvoja džennetska ulaznica.
U DUHU VREMENA
Opasno je kad materija (za)vlada
Ljubav bježi a stid propada;
Opasno je kada ideal slobode biva
Cigla zlata i raskošna vila;
Opasno je kada ljudsko tijelo je
Naš jedini cilj i ljudsko počelo;
Opasno je kada sijeda brada i bijele vlasi
Nemaju mjesta u prvoj klasi;
Opasno je biti duša koja granice briše
I želi da drugačiju povijest piše;
Opasno je kada neko zna da drugog (sa)sluša
I umije da ga iz ljubavi razumije;
Opasno je kada u pročelju hrama
Stoji persona sva našminkana;
Opasno je kada pčela u letu
Umire od otrova u cvijetu;
Opasno je kada umjetnost traži
Zveckanje novca i zemaljske draži;
I još mnogo štošta opasnog u ovom dobu ima,
kada nam je spomenik Hirošima.
DRVO & CVIJET
Gledala sam jedno drvo i jedan cvijet
i u njemu našla toliko Božije mudrosti,
Vijela sam kapi rose
i sjetila se suza pokajanja,
Bože hvala ti na ovim suzama.
Molim te počasti me suzama radi Tebe.
Vidjela sam pčelu na cvijetu,
vrijednu i predanu, požrtvovanu na Tvome putu,
ona me podsjetila da dobročinitelji se uvijek trude i rade,
Dragi Bože pomozi nam da budemo
istrajni na Tvome putu.
Vidjela sam da drvo i cvijet trepere na vjetru
i prepuštaju se valu Božije milosti,
Bože pomozi nam da uvjek tvoju milost prepoznamo.
Vidjela sam da i cvijet i drvo
sa ostalim cvjećem i drvećem daju miris, kisik
i dijele svoju ljepotu i tada sam zamolila:
Bože daj da kroz nas tvoja milost i ljepota protiče.
TADŽIK*
Jedna ruža ima lice izbjeglice,
Jedna ruža ima ruke ljudske muke;
Jedna ruža ima dar da poleti u zagrljaj,
Jedna ruža suze briše čak i poslije kiše;
Jedna ruža budi maštu za put u rajsku baštu,
Jedna ruža budi (uz)dah što putuje u beskraj;
Volim ružu ovu, jer mi nadu pruža onu,
da srce nije kamen nego naljepši znamen.
*Posvećeno licima u pokretu.
SVJEDOČENJE
Ko (p)osvjedoči svjetlost
život mu biva obojen različitim bojama,
Ko (p)osvjedoči svjetlost
on (sa)stavlja djeliće mozaika otkrivajući veliki plan,
Ko (p)osvjedoči svjetlost
on ne hodi utabanim stazama,
Ko (p)osvjedoči svjetlost
on je baklja koja kazuje da tmine ne postoje
nego zlo se koti kada srce nije čisto ogledalo.
ROZE OKTOBAR*
Oktobar je i nosimo roze,
plodovi jeseni već su tu
ptice se sele u toplija mjesta,
i odlaze daleko na jug.
Oktobar je i nosimo roze,
i dok jesenje lišće šušti i daruje zvuk,
negdje u ordinaciji nastaje muk
i neka žena život pretvara u strijelu i luk.
Oktobar je i nosimo roze,
a mamograf ne radi ili je skup
i tada se bezbroj teških uzdaha,
sakupi u ženski kalup.
Oktobar je i nosimo roze
neka majka u parku
na grudi privija bebu
u tu jedinu sigurnu barku.
U Oktobru lišće svakodnevno žuti
i kesten se poneki nađe za sreću,
al istina je da sve ono što u grudima žene ćuti,
sutra se rađa i postaje svijet…
*Posvećno ženama koje se bore sa karcinomom dojke
