Opće je mjesto da su mistici u okriljima mnogolikih religijskih baština imali i njegovali posebnu kulturu ishrane, a koja se dobrano temeljila na postu. U islamskom religijskom univerzumu osobito su sufije (mistici, ezoterici…) njegovali različite vrste postova; drugim riječima, imali su specifičnu kulturu ishrane.
U navedenom kontekstu, među sufijama, posebno mjesto zauzima Abū Tāliba al-Makkī (X st.). Ne znamo pouzdano gdje je tačno rođen, no širi prostor drevnog Džibala (zapadni Iran) po mnogima jeste rodni kraj Al-Makkīja. Kako to obično i biva s duhovnim putnicima (ar. sālik) i Al-Makkī je imao mnoštvo učitelja. Prva formalna znanja i zvanja stjecao je u Mekki, potom u Basri, da bi na koncu završio u Bagdadu, gdje je našao i konačno stjecište.
Uoči ramazana, mjeseca u kojem muslimani i muslimanke intenziviraju svoje bogoštovlje i to upravo uz post, nudimo vam tekst dr. M. A. Mohameda Shukrija (1940-2020) koji nam o postu govori iz sufijske perspektive, i to one koju je njegovao Al-Makkī – u povijesti sufizma upamćen kao duhovni pregalac koji je veliku pažnju posvećivao različitim oblicima posta.
Uzgred kažimo i to da ovim tekstom najavljujemo skorašnje bosansko izdanje knjige „Mistična doktrina Abū Ṭāliba al-Makkīja u njegovom djelu Qūt al-Qulūb“, autora dr. M. A. Mohameda Shukrija, i to zahvaljujući prevodilačkom pregalaštvu Harisa Dučića.
Ramazan mubarek olsun!
※
Post
Njegov značaj
Post zauzima istaknuto mjesto u sufijskoj misli i načinu života. Prema Hudžvīrīju (u. 465. H), jednom od sufijskih autoriteta, post uključuje cjelokupni metod sufizma zato što povlači za sobom samoodricanje koje podrazumijeva mnoge obaveze poput suzdržavanja od hrane i pića, čuvanje od požudnih pogleda, lošeg govora, čuvanje jezika od ispraznih i pogrdnih riječi, te čuvanje tijela od nepokornosti Bogu i od toga da hita za ovosvjetovnim stvarima.[1]
Mekkī će detaljno opisati vrijednosti posta i njegove mistične implikacije uz naglasak na značaju koji zauzima u mističnom načinu života. U vezi s tim će navesti kur'anski ajet: Pomozite sebi strpljenjem i molitvom[2]uz napomenu da prema tumačima strpljenje u ovom kontekstu implicira post. Također će navesti Vjerovjesnikovu predaju po kojoj je mjesec ramazana označio mjesecom strpljivosti. Mekkī smatra da se razlog za to ogleda u tome što post suzbija čovjekove strasti. Od Vjerovjesnika se također prenosi da je rekao kako je strpljivost pola vjere, a post je pola strpljivosti.[3] U Kur'anu se postači označavaju kao sā'ihūni što bi doslovno značilo oni koji poduzimaju putovanje. Po Mekkīju, razlog zašto su postači opisani na ovaj način leži u tome što oni poduzimaju putovanje ka svome Gospodaru preko gladi i žeđi.[4]
Mekkī će reći da je post ključ isposništva i kapija divljenja i posvećenosti zato što čovjeka drži podalje od svih osjetilnih prohtjeva time što umiruje njegove nagone za hranom i pićem.[5] Post pomaže čovjeku u borbi protiv hirova potiskujući putene želje i navike, a snagom njega se smiruju strasti i osjetilne čežnje. Kako je mesdžid najdraža kuća Bogu, a Mekka najplemenitiji od svih gradova, tako je i post od svih pobožnih djela kod Boga najvrijednije. Sami čin posta uključuje određene božanske osobine zato što je riječ o djelu kojem drugi ne mogu svjedočiti i koje je poznato samo Gospodaru i onome ko to čini. Zato je uzvišeni Bog uzeo na Sebe nagrađivanje za to djelo. Nagrada za svako djelo je poznato osim za post čija neizmjerna blagodat nije poznata nikome osim Bogu.[6]
Pohvalna djela koja se tiču posta
Prema Mekkīju, cilj posta nije puko suzdržavanje od hrane i pića već i od svih grijeha, baš kao što je cilj namaza da odvrati čovjeka od razvrata i bezakonja.[7] Potom će navesti Vjerovjesnikov govor u kojem kaže: “Mnogi postači neće imati ništa od svoga posta osim gladi i žeđi.” Također će navesti hadis u kojem stoji da se postač mora čuvati od četvero: lažnog i obmanjujućeg govora, ogovaranja i klevetanja, lažnog zaklinjanja i razvratnog pogleda.[8]
Mekkī će nabrojati nekoliko pohvalnih radnji koje se tiču posta. Postač mora bdjeti nad šest tjelesnih dijelova. Svoje oči mora čuvati od zabranjenog pogleda, svoje uši od lažnog govora i ulaska u rasprave s pokvarenjacima, svoj jezik mora čuvati od isprazne priče, mora se zaštititi od privrženosti za tjeskobe koje ga muče, mora prekinuti dotok ispraznih misli koje nadiru u njegov um, svoje ruke mora čuvati od nedozvoljenog sticanja zarade i svoje noge od toga da koračaju ka onome što je zabranjeno i pokuđeno.[9]
Mekkī kaže da postač koji ispoštuje navedene propise koji se tiču njegova tijela, a potom prekine post hranom, pićem i spolnim odnosom, što su djela koja se tiču dva uda njegova tijela, od onih je koji su upotpunili post sa svim njegovim vrlinama budući su ubrojani među ljude izvjesnosti koji su čuvali Božije granice (nisu prekoračivali granice dozvoljenog, op. ur.). S druge strane, postač čiji je post bio vezan za dva uda njegova tijela, stomak i spolni organ, time što se suzdržavao od objedovanja i općenja, ali je kršio propise posta koji se tiču šest dijelova svoga tijela kako je pojašnjeno iznad, djelovao je na način koji, zapravo, poništava njegov post, premda može imati mentalnu iluziju kako ga je upotpunio.[10]
Mekkī će navesti primjere postača shodno njihovom različitom stupnju samoodricanja u odnosu na njihov post. Postač koji se suzdržava od hrane, ali krši propise posta vezano za sve drugo, poput je onoga ko je samo potrao sve udove svoga tijela pri abdestu[11] uslijed čega je namaz[12] učinio ništavnim zbog svoga neznanja. Primjer onih koji se drže propisa posta u odnosu na dijelove tijela time što se suzdržavaju od svega što je zabranjeno, a potom prekinu post objedovanjem ili spolnim odnosom, poput su onih koji jednom operu svaki dio tijela pri abdestu i stanu na namaz. Premda nisu dobili punu nagradu koja se tiče uzimanja abdesta, izvukli su određenu korist time što su na priznat način izvršili obavezne radnje, po čemu su njihovi namazi prihvaćeni. Samim tim su zaslužili i nagradu za izvršavanje obaveznih radnji posta, po čemu je i njihov post prihvaćen. Primjer onih koji poste suzdržavajući se od hrane i spolnog općenja, a također se drže propisa posta čuvajući se od prijestupa koji se tiču šest dijelova tijela, poput su onih koji su sve udove pri abdestu oprali tri puta. Tako su ispunili kako obavezne tako i pohvalne radnje i time su upotpunili sve ono što je naređeno i preporučeno. Oni su od onih koji su učinili najljepša djela (muhsinūn). U Kur'anu je post ovih ljudi označen postom onih čija srca spominju Boga.[13]
Postač se treba često sjećati Boga uz što manje osvrtanje na Njegova stvorenja. Treba se suzdržavati od ulaska u rasprave i svađe, a bude li na to izazvan ili primoran, ne treba na to uzvraćati budući je to čast i naklon kojeg duguje svom postu.[14] Ne treba biti isuviše nestrpljiv oko trenutka objedovanja prije negoli dođe taj čas, ali je pohvalno požuriti s prekidanjem posta i zadovoljiti se neznatnom količinom hrane uz stalno zahvaljivanje Bogu.[15] Pohvalno je prekinuti post svježim ili suhim hurmama, zavisno šta je čovjeku na raspolaganju, ili pak vodom. Rečeno je da bi Vjerovjesnik prekidao post hurmom, vodom, ili mlijekom.[16]
Budući je Mekkī svjestan kako piše mistični traktat, obrazložit će postupak kako putnik ili pregalac na duhovnom putu treba prekinuti post. Prema njemu, putnikovo prekidanje posta treba biti podijeljeno na dva dijela. U času prekidanja posta treba uzeti nešto hljeba kako bi na početku noći utolio glad. Za sehur[17] treba uzeti još nešto hljeba s namjerom da isposti nastupajući dan. Po Mekkīju će putnik imati sljedeće koristi ukoliko uredi svoje objedovanje na ovaj način.
1. Moći će držati stomak praznim tokom dana.
2. Moći će držati stomak praznim tokom svojih noćnih namaza.
3. Držeći svoj stomak praznim, i njegovo srce će biti lišeno svih nemira.
4. To će pomoći njegovom usredotočenju.
5. Spokojno srce lišeno svih nemira će svu pozornost usredotočiti na željenu namjeru.[18]
Razlog zašto je Mekkī istakao potrebu za čuvanjem praznog stomaka čak i tokom vremena kada je dozvoljeno objedovati možda se krije u značaju koji taj postupak zauzima u mističnom načinu života, što će Mekkī nerijetko naglašavati kada je riječ o pregaocima na mističnom putu. Unošenje malo hrane i držanje stomaka praznim su isposničke prakse koje će prosvijetliti srce. Zarad toga su svi mistici isticali značaj gladi.
Prema Hudžvīrīju, kada se niskoj duši uskrati hrana, ona slabi, razum dobija na snazi, a Božije tajne i dokazi postaju očitiji. Plod gladi je kontemplacija Boga kojoj prethodi samosavladavanje.[19] Po Mekkīju je pokuđeno postiti tokom cijele godine, ali ukoliko je čovjekova namjera da pokori svoje niske prohtjeve i unaprijedi svoje duhovno stanje, može se odlučiti na taj korak. Mekkī će tu navesti još jednu poslaničku predaju u kojoj se govori o vrijednostima cjelogodišnjeg posta, ističući kako su neki pobožni preci djelovali na ovaj način.[20]
Na prvu se čini kako Mekkī proturiječi samom sebi time što navodi uzajamno kontradiktorne predaje i suprotstavljena gledišta o cjelogodišnjem postu. Bliži uvid u Mekkījeve iskaze će jasno objelodaniti kako je post tokom cijele godine načelno zabranjena stvar, ali može biti dozvoljen u vanrednim uslovima. Ovaj mistični pristup ovim dvjema predajama postaje jasniji u svjetlu Hudžvīrījeva govora koji kaže: “Trajni post je nešto što je Vjerovjesnik zabranio. Postiti kontinuirano bez kršenja Božijih naloga je nešto čudesno, a čudesa imaju naročitu, a ne opću primjenu.”[21]
Mekkī će tu navesti još jednu predaju u kojoj se hvali polugodišnji post, odnosno post svakog drugog dana. Prema njemu, ovo će čovjeku pomoći da bivstvuje između dva stanja, stanja strpljivosti i stanja zahvalnosti. Tako Mekkī smatra da će čovjek postom svakog drugog dana kušati izazov gladi, čime će biti u stanju strpljivosti njegujući tu osobinu, a kada idućeg dana bude prekinuo post i uživao u dozvoljenim stvarima, bit će svjestan Božije milosti i blagoslova kada uporedi ovo stanje s onim prethodnim, što će ga uvrstiti među one koji su zahvalni.[22] Mekkī kaže kako je Poslanik lično djelovao na ovaj način po uzoru na vjerovjesnika Davuda koji bio postio svaki drugi dan.[23]
Tako se čini kako je i Mekkī na ovom stavu glede posta, premda će ohrabriti, shodno vjerovjesničkoj predaji, i na trajni post u svrhu samosavlađivanja i disciplinovanja duše. Tu će navesti hadis u kojem stoji: “Ponuđeni su mi ključevi zemlje i svega što je na njoj, no odbio sam to rekavši da ću gladovati jedan dan, i biti zadovoljan drugi. U stanju zadovoljstva ću Te hvaliti, a u stanju tegobe ću Te prizivati.”[24]
Post izabranika
Prema Mekkīju postoje dvije vrste posta, post običnih ljudi i post onih izabranih. Ovu prvu vrstu će označiti postom tijela, a drugu postom srca. Post izabranika koji se ogleda u srčanom postu podrazumijeva suzdržavanje od ovosvjetovnih želja, misli i briga. Svaki dio tijela ima svoj post. Tako se post očiju, ušiju i jezika ogleda u čuvanju Božijih granica u odnosu na njihovu funkciju. Post ruke i noge podrazumijeva da se čovjek izbjegava njima služiti u stvarima koje su suprotne Božijoj volji. Čovjek koji posti na ovaj način čini zikr[25] Bogu u svim životnim aspektima. Upravo je na ovu vrstu posta mislio Vjerovjesnik kada je kazao da je postačev san ibadet[26] baš kao što je svaki njegov uzdah veličanje Boga.[27]
Mekkī smatra da se post prema učenima ne ogleda u gladovanju, jer time bi post postao običajem ili navikom, a postač bi se vratio u svoje prethodno duhovno stanje nakon što prekine post. Postač koji prekine svoj post tako što napuni svoj stomak odavši se svim zadovoljstvima će se u tom procesu sučeliti s prirodnom željom i uvećanom čežnjom. Posljedično tome, svojim osjetilnim prohtjevima će pustiti na volju što će oslabiti njegov smisao pokornosti. Tako će njegove osjetilne težnje nadvladati nad njim unatoč njegovom postu, osim u činjenici što će biti pritajene tokom samog vremena posta. Ovo je post zaljubljenika u ovaj svijet, a ne isposnika i pregalaca ka ahiretu[28].[29]
Post isposnika čija je pažnja usmjerena na budući svijet ogleda se u uzimanju malo hrane, u jakom osjećaju gladi, u suzdržavanju od osjetilnih prohtjeva i u držanju podalje od sumnjivih stvari. Tako će ovim procesom niska duša biti pokorena, njena prirodna želja će se držati pod kontrolom, stvar uobičajenih navika će biti nevalidna, čežnja za ahiretom će ojačati, a ljubav spram ovog svijeta će nestati iz srca. Istinski Božiji sluga koji se suzdržava od hrane, kontroliše svoje prohtjeve i suzdržava se od svih zadovoljstava uistinu djeluje poput pravog isposnika.[30]
S engleskog preveo Haris Dučić
[1] Kešf, 321, 322.
[2] Kur’an, 2:45.
[3] Qūt al-qulūb, I, 152.
[4] Qūt al-qulūb, I, 152. Mekkī se ovdje referiše na kur’anski ajet u kojem stoji: Oni se kaju, i Njemu klanjaju, i Njega hvale, i poste, i molitvu obavljaju, i traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i Allahovih propisa se pridržavaju. A vjernike obraduj! (9:112).
[5] Qūt al-qulūb, I, 151. Mekkījevo poređenje posta s isposništvom je u saglasju s gledištem koje nudi Muhāsibī u svojoj Adābun-nufūs.
[6] Qūt al-qulūb, I, 152.
[7] Qūt al-qulūb, II, 230.
[8] Qūt al-qulūb, II, 229.
[9] Qūt al-qulūb, II, 227.
[10] Ibid, 228.
[11] Abdest – obredno pranje po propisima islama prije molitve ili nekog drugog bogoštovlja (op. ur.).
[12] Namaz – obredoslovna molitva (op. ur.).
[13] Qūt al-qulūb, II, 228.
[14] Qūt al-qulūb, II, 229.
[15] Ibid.
[16] Ibid.
[17] Sehur – ramazanski ručak (obrok) u rano doba dana – prije svitanja (op. ur.).
[18] Qūt al-qulūb, II, 342.
[19] Kešf, 324, 325.
[20] Qūt al-qulūb, I, 153.
[21] Kešf, 323.
[22] Qūt al-qulūb, I, 153.
[23] Ibid, 153, 154.
[24] Ibid. Gazālī će podijeliti post u tri kategorije. Post običnih ljudi koji implicira bdijenje nad stomak i spolnim organom; post izabranika koji implicira bdijenja nad vidom, sluhom i drugim dijelovima tijela; na koncu dolazi post izabranika među izabranicima koji se ogleda u okretanju od ovosvjetovnih briga, a što će Gazālī označiti postom srca. Vidi Ihyā, I, 210, 211.
[25] Zikr – (pri)sjećanje; (pri)sjećati se Boga (op. ur.).
[26] Ibadet – bogoštovlje (op. ur.).
[27] Qūt al-qulūb, I, 154.
[28] Ahiret – duhovni svijet (op. ur.).
[29] Qūt al-qulūb, II, 340.
[30] Qūt al-qulūb, II, 340.
M. A. Mohamed Shukri, The Mystical Doctrine of Abū Ṭālib al-Makkī as Found in His Book Qūt al-Qulūb, Islamic Book Trust, 2024, str. 85-90; preveo s engleskog Haris Dučić.
