Matilda iz Magdeburga, mistikinja koja je živjela u 13. stoljeću, kao dvanaestogodišnjakinja je počela doživljavati mistična iskustva ekstatične i vizionarske prirode, koje je sama nazivala „pozdravima“. U ranim dvadesetim godinama svog života napušta svjetovnu čast i bogatstvo obitelji te se pridružuje zajednici begina, kao trećoredac dominikanskog reda. To znači da ne pripada zavjetom ženskom ogranku dominikanskog reda, već je njihov vanjski član, pritom smještena u beginažu (građevinska cjelina sastavljena od kuća, kapela, bolnica i parkova, ograđena zidom), kojeg dijele žene sličnog životnog puta kontemplacije i akcije. Kada je imala oko četrdeset godina, na poticaj svog ispovjednika počinje zapisivati intimna duhovna iskustva zaručničke mistike.
Matildine zabilješke svrstane su u knjigu od sedam dijelova pod nazivom: Božja prelijevajuća svjetlost (u sva srca slobodna od licemjerja). Živjela je u aktivnoj ljubavi, pridavala je važnost dobrim djelima koja ishode iz jedinstva s Bogom, kao inspirativni homo viator bila je poznata za svog života, pomagala je bolesnicima i otvoreno reagirala na licemjerja u crkvenim krugovima. No sedmi dio knjige pisala je u izolaciji, u cistercitskom samostanu u kojeg se je povukla zbog tada sve intenzivnijih kritika okoline. U motivima i stihovima prvih dijelova knjige možemo naći tragove manira minnesingera tada prisutnih u Magdeburgu, estetsko iskustvo jedno je s mističnim, dok su pred kraj njenog života i same zabilješke lišene liričnosti. Priroda ljubavi je takva da se isprva prelijeva u slatkoći, zatim postaje bogata u shvaćanju, da bi naposlijetku obilovala u napuštenosti – njena je zabilješka iz VI dijela knjige.
Izvorni jezik kojim je pisala je niskonjemački. Djelo je ubrzo nakon njene smrti prevedeno na latinski. Ostalo je zameteno stoljećima, pa ponovno otkriveno u Švicarskoj sredinom 19. stoljeća. Prema nekim interpretatorima Dante je bio upoznat s ovom knjigom, te je upravo Matilda iz Magdeburga ona Matilda koju Dante sreće uz rijeku Letu u zemaljskom raju. Čak i da to nije Matilda o kojoj je ovdje riječ, mogli bismo naći brojne paralele među njima te pripadnost, recimo tako, istom arhetipu. Njena knjiga zasigurno je bila poznata i Meisteru Eckhartu zbog kratke geografske i vremenske distance među njima, a u osnovi se primjećuje jednako iskustvo kojeg Eckhart izražava u svojim propovijedima na skolastički, gnostički način dok će ga Matilda iznositi u ruhu osjećajnosti, ljubavi.
Koristeći se islamskom terminologijom sufijskog puta ljubavi, mogli bismo Matildu nazvati ašikom, dušom koja je u čistom uzvišenom ljubavnom odnosu s Allahom, Voljenim, Mašukom, u Jedinstvo se predaje do potpunosti i u srce pušta samo Njega. U Kur'anu je objavljeno da …oni koji vjeruju su snažniji u ljubavi prema Allahu… (Kur'an 2:165); …Allah će, sigurno, umjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole… (5:54). U okvirima vaišnavske vedske bhakti tradicije Matildini zapisi stanja sukladni su najuzvišenijem obliku transcendentalnog odnosa s Bogom, a to je madhurya-rati ili intimni ljubavni odnos muškarca i žene. Ostala četiri odnosa duše u čistom, izvornom, svarupa stanju prema Bogu su vatsalya – roditeljski, zatim sakhya – kao bliski prijatelj, dasya – kao sluga, te shanta – pasivna podčinjenost Bogu, vrhovnom Gospodaru. Svaki viši stupanj sadrži kvalitete nižih stupnjeva u sebi.
U nastavku su pojedini citati prvog dijela knjige Božja prelijevajuća svjetlost.
※
Razgovor Ljubavi i Kraljice
(u ovom dijalogu Matilda dušu naziva Gospodaricom i Kraljicom)
– Bog te pozdravio, Ljubavi, Damo.
– Bog te nagradio, Gospodarice i Kraljice.
– Damo Ljubavi, ti si uistinu savršena.
– Gospodarice i Kraljice, to je stoga što sam ponad svih stvari.
– Mnogo si se godina trudila prije no što si natjerala uzvišeno Trojstvo da se izlije u potpunosti u Marijinu poniznu djevičansku maternicu.
– To je bilo na tvoju čast i dobrobit.
– Sada si došla ovdje k meni i oduzela mi sve što sam stekla na zemlji.
– To ti je bila sretna trampa.
– Oduzela si mi moje djetinjstvo.
– Umjesto toga sam ti dala nebesku slobodu.
– Otrgla si od mene svu moju mladost.
– Umjesto toga sam ti dala brojne uzvišene vrline.
– Uzela si mi imovinu, prijatelje i rodbinu.
– Ma hajde, to ti je sitničav prigovor.
– Uzela si mi svijet, svjetovnu čast, i sva zemaljska dobra.
– Za čas ću ti osigurati sve to ovdje na zemlji uz pomoć Duha Svetoga, ako samo zaželiš.
– Dovela si me do ruba, moje tijelo je izmučeno čudnom slabošću.
– U zamjenu za to dala sam ti mnoge uzvišene spoznaje.
– Izjela si mi tijelo i krv.
– Stoga si pročišćena i prinesena Bogu.
– Ti si pljačkaš, i za to ćeš mi nadoknaditi.
– Pa onda uzmi mene.
– Time si mi se odužila stostruko ovdje na zemlji.
– Uz to možeš zatražiti još i Boga i svo njegovo Kraljevstvo.
O pustinji
Ništavnost imaš voljeti.
Htjeti da budeš nešto – izbjegni.
Trebaš sama stajati
i nikome ne trebaš ići.
Ne budi previše uposlena,
i od svih stvari budi slobodna.
Zatočenike ti je osloboditi
i slobodne podčiniti.
Trebaš iscijeljivati bolesne
a ništa uzeti za sebe.
Vodu patnje ti je piti,
vatru ljubavi s luči vrline zapaliti:
tako živiš u istinskoj pustinji.
Tko voli Boga pobjeđuje tri stvari
Tko god da pobijedi svijet,
liši tijelo bespotrebnih prohtjeva
i đavla nadvlada,
to je duša koja voli Boga.
Ukoliko je svijet ošamari,
ona mnogo ne pati.
Ako je tijelo uzdrma,
duh joj se ne razboli od toga.
Ako je đavao gurne,
na to se ne obazire.
Ona voli,
i nastavlja voljeti,
drugačije ne zna činiti.
Kako Bog prilazi duši
Dolazim svojoj voljenoj kao rosa cvijetu.
Kako Bog prima dušu
Dobro došla, dragocjena golubice.
Letjela si nad zemljom tako željno i žustro
da su ti pera dosegla Nebo.
Ovako Duša veliča Boga
O Bože, koji se prelijevaš u svom daru!
O Bože, koji tečeš u svojoj ljubavi!
O Bože, koji plamtiš u svojoj želji!
O Bože, koji se topiš u sjedinjavanju s voljenom!
O Bože, koji mi počivaš na grudima!
Bez tebe ja ne postojim.
U ovome se Bogu sviđa duša
O ti, lijepa ružo među trnjem!
O ti, lepršava pčelo u medu!
O ti, neokaljana golubice u svojoj suštini!
O ti, krasno sunce u svom sjaju!
O ti, pun mjeseče na nebeskom svodu!
Ne mogu se okrenuti od tebe.
Trebaš zatražiti od Boga da te voli strastveno, često i dugo, tako ćeš postati čista, lijepa i sveta
Ah, Bože, voli me strasno, voli me često, voli me dugo.
Jer što me strastvenije voliš, to ću čišća biti.
Što me češće voliš, to ću ljepša biti.
Što dulje me voliš, to ću na zemlji posvećenija biti.
Kako postati dostojna ovog puta i držati ga se kako bi postala savršena
Tri stvari čine osobu dostojnu ovog puta – da ga pronađe i krene na nj: prvo, da se podredi Bogu ostavljajući svu ljudsku kontrolu, da se s vjerom drži Božje milosti i voljom je čuva time što sve prašta, sve dok je to moguće ljudskoj volji. Drugo što osobu drži na ovom putu je otvorenost svemu osim grijehu. Treća stvar koja osobu drži na ovom putu je da čini sve stvari jednako na Božju slavu. Stoga mislim da je olakšavanje bazične potrebe jednako važno u Božjem pogledu kao i najviši stepen kontemplacije koji čovjek može doseći. Zašto? Ako to činim iz ljubavi i kako bih slavila Boga, to je sve jedno i isto. No kada griješim, nisam na tom putu.
Ljubav će biti smrtonosna, bezgranična, neprestana; to je ludost ludih
Nalazim slast voleći Onog koji me voli, i čeznem za tim da ga volim do smrti, bezgranično, neprestano. Raduj se, dušo moja, jer je tvoj Život umro iz ljubavi prema tebi. Voli Ga tolikom žestinom da bi mogla umrijeti za njega. Tako ćeš gorjeti još više bez da se ikad tvoj živi plamen odvoji od prostrane vatre uzvišenog Veličanstva.
Tako postaješ ispunjena vatrom ljubavi.
To te čini sasvim sretnom ovdje.
Više me ničemu ne možeš naučiti.
Ne mogu se okrenuti od ljubavi.
Moram biti njen plijen.
Drugačije ne mogu nastaviti živjeti.
Gdje obitava, tu moram biti.
I u smrti i u životu.
Ovo je ludost ludih
koji žive slobodni od tjeskoba.
Sedam časova (molitve časoslova)
Matins (noć) – Ljubav u izobilju, slatko zadovoljstvo.
Prime (zora) – Čežnja Ljubavi, slatki teret.
Terce (jutro) – Zadovoljstvo Ljubavi, slatka žeđ.
Sext (podne) – Ljubavna osjećanja, slatko hlađenje.
Nones (popodne) – Smrt Ljubavi, slatka rastresenost.
Vespers (kraj dana) – Tok Ljubavi, slatko izlijevanje.
Compline (večer) – Odmor Ljubavi, slatki užitak.
Trebaš zanemariti prezir
Bila sam duboko prezrena, i Gospodin mi reče: „Ne budi toliko iznenađena. Kad je staklenka s dragocjenom pomasti potpuno odbačena i pljunuta, što se može desiti sa staklenkom octa, koji i nema neke vrijednosti?“
Trebaš zanemariti časti, patnju, posjedovanje, biti tužna ako zgriješiš
Ako ti netko ponudi čast, trebaš se postidjeti.
Ako ti netko nanese patnju, treba ti biti drago.
Ako te netko favorizira, trebaš se preplašiti.
Ako zgrješiš protiv Mene, to te treba rastužiti u srcu.
Ako ne možeš osjetiti tugu, tada uzmi u obzir kako snažno i kako dugo
sam bio rastužen za tvoje dobro.
U patnji trebaš biti janje, grlica i zaručnica
Ti si moje janje u svojoj patnji,
ti si moja grlica u uzdasima,
ti si moja zaručnica u čekanju.
O zlobi, dobrim djelima i čudu
Sa zlobom tvojih neprijatelja biti ćeš urešena.
Sa vrlinama tvog srca biti ćeš slavljena.
Sa tvojim dobrim djelima biti ćeš okrunjena.
Sa našom međusobnom ljubavlju biti ćeš visoko uzdignuta.
Sa mojim divnim čudom biti ćeš posvećena.
Odgovor duše koja se smatra nedostojnom Boga
O dragi voljeni Bože, u nezasluženom poniženju mi je slast.
Vrline srca su mi strast.
Avaj, dobrih djela nemam.
Našu uzajamnu ljubav kaljam.
Tvog prelijepog čuda potpuno nedostojna sam.
Bog pita dušu što mu donosi
Duša:
Gospode! Donosim ti dragi kamen;
veći je od planina,
prostraniji od svijeta,
dublji od mora,
viši je od oblaka,
slavniji od sunca,
brojniji od zvijezda,
teži od sve zemlje!
Bog:
O ti! Sliko moje Božanstvenosti,
uzvišena Mojim čovještvom,
zaodjenuta mojim Svetim Duhom –
kako se zove tvoj dragi kamen?
Duša:
Gospode! Ime mu je mog srca draž!
Povukla sam ga od svijeta,
odrekla sam ga sebi i svim stvorenjima,
no sada ga više ne mogu podnositi,
gdje ću ga, Gospode, položiti?
Bog:
Svoga srca draž položiti ćeš nigdje
do li u moje Božansko srce
i na Moja ljudska prsa,
samo tu ćeš naći smiraj
i poljubac mog Duha.
Duša govori osjetilima: – sada sam iscrpljena od plesa (kojim slavim Boga). Ostavite me, moram ići i osvježiti se.
Osjetila kažu duši: – Damo, ako želiš naći osvježenje i rashladiti se u ljubavnim suzama Marije Magdalene, one bi te zasigurno okrijepile.
– Stanite, uopće me ne shvaćate. Pustite me na miru. Nekad želim piti čisto vino.
– Damo, u čestitosti djevica velika ljubav je spremna.
– Mora da je tako, no to nije ono najplemenitije što imam.
– U mučeničkoj krvi se možeš dobro osvježiti.
– Toliko sam puta bila mučena da sada ne mogu ići tamo.
– U savjetu ispovjednika čistoća radosno obitava.
– Uvijek će mi trebati savjet o tome što činiti i ne činiti; a ipak sada ne mogu ići tamo.
– U mudrosti apostola naći ćeš mnogo sigurnosti.
– Mudrost imam ovdje sa sobom. Uvijek će me voditi da odaberem što je za najveće dobro.
– Damo, anđeli su blistavi i u bojama ljubavi. Ako se želiš osvježiti, uzdigni se k njima.
– Blaženstvo anđela povećava moju bol ako ne motrim njihovog Gospodara i svog Zaručnika.
– Tada se osvježi u svetom isposničkom životu kojeg je Bog darovao Ivanu Krstitelju.
– Patnja koju sam spremna podnijeti, uz to i sila ljubavi, nadilazi svo isposništvo.
– Damo, ako se želiš osvježiti u ljubavi, pokloni se malom Djetetu u krilu vječne Djevice, i osjeti i vidi kako Onaj koji je Užitak anđela pije nadnaravno mlijeko.
– To je dječja ljubav, koja doji i njiše dijete. Ja sam potpuno odrasla žena. Želim ići svojem Voljenom.
Duša (obraća se osjetilima):
Riba se ne utapa u moru,
ptice ne propadaju u zraku,
Zlato ne iščezava u vatri talionika,
tu stiče svoju živu boju i čistoću.
Ovo je Bog dao svim stvorovima, da žive svoju pravu prirodu,
kako da se onda ja odupirem svojoj?
Meni je od svih stvari okrenuti se Bogu –
mom Ocu po suštini,
mom Bratu po čovještvu,
mom Zaručniku po ljubavi,
Njegova sam zaručnica zauvijek!
Ne vjerujete mi da ga snažno osjećam?
Njegova ljubav može ujedno žestoko opeći i nježno njegovati.
Stoga ne padajte u očaj.
Još ćete me podučavati.
Kad se vratim, trebati ću vaš savjet,
jer je zemlja puna klopki.
Dijalog Boga i duše:
– Stani, Damo, Dušo.
– Što je tvoj zahtjev, Gospodaru?
– Skini svoju odjeću – tvoje ja mora otići.
– Ali Bože, što će mi se tada desiti?
– Ti si već po prirodi moja!
Ništa ne može biti između Mene i tebe!
Nema anđela tako uzvišenog
kome je dano na jedan sat
to što je tebi dano zauvijek.
Stoga moraš sa sebe skinuti
strah, sram i sve izvanjske vrline.
Samo to što unutar sebe nosiš
nositi ćeš u vječnosti.
To je tvoja plemenita čežnja,
tvoja beskonačna žudnja,
a to ću u svojoj beskrajnoj milosti
Ja zauvijek ispuniti.
– Bože sad sam razodjenuta duša,
a Ti lijepo odjeveni Bog.
Naše mjesto je vječni život
koga smrt ne nadvlada.
– Tada blagoslovljeni mir
kojeg oboje žele silazi nad njih.
On se njoj predaje,
ona se predaje Njemu.
Što se njoj tada desi – ona zna –
i s tim sam u miru ja.
No to ne može trajati dugo.
Kad se ljubavnici tajno sastanu,
često se moraju razdvojiti i otići.
Raznoliki ukrasi na mladoj, njen dolazak Mladoženji, te kako je sastavljena devetodijelna svita
Mlada je zaodjenuta suncem, stopala joj stoje na mjesecu i okrunjena je jedinstvom. Ona ima kapelana: to je strah. On u svojoj ruci ima zlatni štap – to je mudrost. Kapelan je zaodjenut krvlju jaganjčevom i okrunjen čašću, a mudrost je odjevena u zadovoljstvo i okrunjena vječnošću.
Mlada ima četiri djeveruše. Prva je ljubav, koja vodi mladu. Odjevena je u čestitost i okrunjena dostojanstvom. Druga je poniznost, i ona drži mladu. Odjevena je u uniženost i okrunjena uzvišenošću. Treća djeveruša je bol. Odjevena je u grožđe i okrunjena užitkom. Četvrta djeveruša je milost. Odjevena je u pomasti i okrunjena blaženstvom. Posljednje dvije nose mladoj kaput, koji je njena karizma svetosti.
Ona ima biskupa, koji je vjera. On dovodi mladu pred mladoženju. Biskup je odjeven u drago kamenje i okrunjen svetim duhom. Biskup ima dva viteza. Jedan je moć i odjeven je bitkom a okrunjen pobjedom. Drugi je odvažan i odjeven u smionost i okrunjen svim blagoslovima.
Ona ima i upravitelja. To je pažljivost. On je odjeven u stalnost i okrunjen postojanošću. On nosi svjetlo pred mladom i iza nje skut. Svjetlo je shvaćanje. Odjeveno je u uvid i okrunjeno darežljivošću. Skut je sveta savjest. Ima peharnika, koji je čežnja. Odjeven je u želju i okrunjen mirom. Ima pjevača koji je prijateljstvo. Njegova harfa je intimnost. Odjeven je u naklonost i okrunjen pomoći.
Mlada ima pet kraljevstava. Prvo su njene oči. One su utemeljene u suzama i ukrašene uzdržanošću. Drugo su misli. Utemeljene su u borbama a urešene dobrim savjetom. Treće kraljevstvo je govor. Utemeljen je u korisnosti i ukrašen povjerljivošću. Četvrto je slušanje. Utemeljeno je na Božjoj riječi i ukrašeno utjehom. Peto je dodir. Utemeljeno u snazi i ukrašeno plemenitim ponašanjem. Tih pet kraljevstava imaju nadglednika. To je osjećaj za grješnost. Odjeven je u ispovijed i okrunjen pokajanjem. Ona ima suca. On je odjeven u disciplinu i okrunjen strpljivošću.
Mlada ima zaprežnog konja. To je tijelo. Zauzdano je ništavnošću: hrana mu je prezir a štala ispovijed. Teret koji nosi je nevinost. Mlada ima svilenu grimiznu haljinu, koja je nada. Zaogrnuta je istinom i okrunjena pjesmom. Drži palmu u svojoj ruci, što je pobjeda nad grijehom. U drugoj ruci drži kutiju punu čežnje i ljubavi. To želi donijeti svom Voljenom. Ona nosi šešir s paunovim perjem, a to su njen dobar glas na zemlji i visoka čast na Nebu. Ona slijedi put, koji je poniznost. Ogrnut je medom i okrunjen sigurnošću.
I ona zapjeva:
– Voljeni odabraniče, u čežnji sam za Tobom.
Uzimaš i daješ mi mnogo srcobolje.
Uz to, ova nevidljiva bol mi je od Tebe.
Ako ti, zapovijediš, Bože,
biti ću oslobođena od sebe.
A On reče:
– Najdraža ljubavi, misli na čas
kad možeš uhvatiti svo blago.
Ne daj da ti se vrijeme čini predugo.
Svakako, Ja te neprestalno nosim
u zagrljaju ruku svojih.
Zatim naš Gospod kaže odabranici:
– Dođi, moja voljena, dođi. Biti ćeš okrunjena.
I On joj daje krunu istine koju mogu nositi samo vjernici. Na kruni se mogu vidjeti četiri vrline: mudrost i bol, čežnja i postojanost. Neka nas Bog sve ovom krunom okruni! Amen.
Prevela: Ivana Ibrović
Mechthild of Magdeburg, The Flowing Light of Godhead, Paulist Press, New York, 1998.
The revelations of Mechthild of Magdeburg (1210-1297); or, The flowing light of the Godhead se može čitati sa web stranice: https://archive.org/details/revelationsofmec0000mech/page/n7/mode/2up
