Tri su stanja, težnje ili tri puta kojima čovjek hodi. Jedan je onaj u skladu s Božanskom privlačnošću, drugi je posve suprotan, dok je treći gotovo neodređen – između dva prethodna. U islamskom ili kur'anskom jeziku naznačeni putevi su „onih na kojima je Njegova milost“ (Kur'an, I:6-7), potom „onih koji trpe Njegov gnjev (ljutnju)“ (Kur'an, I:7) i onih trećih „koji lutaju“ (Kur'an, I:7).
Kazujući o ova tri puta (stanja, težnje…) poslanik Muhammed je običavao crtati ili ispisivati križ ukazujući time na naznačene pute. Titus Burckhardt (1908-1984) kazuje:
„…'pravi put’ je okomito uspinjanje, ‘Božji gnjev’ djeluje u suprotnom smjeru, a raspršenje ‘onih koji lutaju’ u vodoravnom je smjeru.“[1]
Gotovo sve molitve, sva bogoštovlja u islamu podrazumijevaju recitiranje kur'anskog poglavlja Fatihe (Otvoriteljice), čija zadnja tri stavka (ajeta) upravo jesu moliteljski zazivi koje je Poslanik jezikom simbola predočavao križem, crtajući, ispisujući ga na pijesku – već ranije smo kod Isusa mogli zapaziti pisanje ili crtanje po pijesku.
Zadnja tri stavka, spomenutog kur'anskog poglavlja glase:
Uputi nas na pravi put,
Put onih na kojima je Tvoja milost,
ne onih koji trpe Tvoj gnjev,
niti onih koji lutaju.
(Kur'an, I:5-7)
Navedenim križem, kojeg je iscrtavao Muhammed, kušan je svaki čovjek – križ kušnje. Tri puta koja su križem naznačena nude se svakom pojedinačnom jastvu. Mogućnosti su:
– uspinjanje ljestvama prema najvišem (gornji krak križa),
– padanje u propast (donji krak),
– lutanje bez znanja o okomici, tj. ljestvama uspinjanja (horizontalni krak).
Osim islama i druge duhovne tradicije poznaju navedene tri težnje ili sile i o njima kazuju. Recimo u vedskoj tradiciji riječ je o tri gune, a to su sattva, rajas i tamas:
- sattva – izražava usklađenost s Počelom,
- rajas – označava težnju odvlačenja od Središta i
- tamas – posvemašnji pad.
[1] Titus Burckhardt, Uputa prema unutarnjem učenju islama, Sebil, Zagreb, 1994, str. 55.
