Tekst koji je pred vama izašao je u novom broju Preporoda (3/1301, 1. februar 2026, str. 40) u rubrici Ekoetička obzorja. Autoru, Harisu Dubravcu, zahvaljujemo na ustupljenom tekstu, kao i na trudu što je tekst za ovu priliku dopunio – obogatio – s nekoliko vrijednih fusnota koje će, vjerujemo, biti poticajne za bistrenje hijeropovijesnog Hidra.
Autor: Haris Dubravac
I zatekoše tamo jednog Našeg roba kojem smo podarili milost od Nas
i dali mu da zna nešto što samo Mi znamo.
(El-Kehf, 65)
Hidr (tur. Hızır) ili El-Hadir (Zeleni) je jedna od najzagonetnijih ličnosti u povijesti islama. O njemu se govori u suri El-Kehf (60–82), iako se u Kur’anu ne spominje njegovo ime. Božiji Poslanik kaže da je “Hidr nazvan tako jer je sjeo na bijelu zemlju i odjednom se ona počela zelenjeti iza njega” (El-Buhārī). Tako El-Kurtubī, Er-Rāzī i Es-Sa‘lebī navode, na osnovu određenih predanja, da gdje god Hidr klanja ili stoji sve pozeleni.
Prema kur’anskom tekstu, Hidr je obdaren milošću i iskustvenim znanjem o stvarnosti. Većina učenjaka ga smatra vjerovjesnikom (nebijj); njemu je dato izravno znanje (‘ilm ledunnijj) “iz Božanske prisutnosti”. Kako navodi Hamza Yusuf, mnogi učenjaci su smatrali da je Hidr transpovijesna ličnost. Također je moguće protumačiti lik Hidra kao natpovijesni arhetip, odnosno kao poseban vid duhovnog vodstva – antinomijski i tajanstven, koji temeljito nadilazi uobičajen ljudski način razumijevanja. Vjeruje se da je Hidr živ i mnogi pobožnjaci su kroz povijest islama tvrdili da su ga susreli i od njega učili. Postoje i učenjaci koji to poriču i kao dokaz navode poznati hadis da će “u roku od sto godina svi koji su na Zemlji živi umrijeti”. Međutim, taj hadis ukazuje na značenje riječi karn, odnosno jednog pokoljenja, te ne niječe mogućnost da postoji neko izvan uobičajenog životnog vijeka, poput Isaa, a.s.
“Zeleni”
Rani sufija Ibrāhīm ibn Edhem navodi sljedeće stihove:
U toj divljini ja proživjeh četiri godine
Bog mi podari hranu bez truda s moje strane!
Hidr, zeleni, drevni, sa mnom je tada drugovao,
velikom imenu Božijem mene je podučio![1]
Kao što objašnjava Enes Karić, prevodilac ovih stihova, ta divljina jeste netaknuta priroda, ono što nije oblikovano niti oskrnavljeno rukom čovjeka. Islamski, kršćanski i jevrejski hroničari čovjekove vječnosti o takvoj divoti divljine govore. Sufije su se svijeta “odricali” uglavnom na najljepšim mjestima. To se vidi, kako primjećuje Karić, i u tome što su građene tekije ili zavije od Bosne do Indonezije obično pored izvora rijeka, na krasnim brežuljcima i usred prelijepih krajolika – otuda ne čudi da je bošnjački pjesnik, koji se javlja pod pseudonimom Vaiz, izrecitovao stihove, kako navodi Lamija Hadžiosmanović, u vezi s tekijom na Buni, u kojima kaže da je to nesumnjivo stanište bogougodnika oko kojeg kruži Hidr![2]
Divna divljina Ovoga svijeta, piše Karić, jeste blijeda slika Dženneta. Na razini Ovoga svijeta divljina prirode jeste bujno očitovanje Božije objave, samog izvora života, jer je priroda, zapravo, Objava. U gornjim stihovima Ibrāhīm odlazi u jedan takav krajolik i tamo zatiče Hidra. Odlazak ili povratak prirodi, istinskom prvotnom stanju, i povrh svega, prvotnome znanju, jeste jedna od najljepših tema sufizma, filozofije i višeg pjesništva mnogih rukavaca svjetske književnosti. Zeleni, Hidr, jeste čovjek netaknute zelene prirode. Mnoga predanja Hidra jasno povezuju s rastom i obiljem, pokazujući njegov odnos s vegetacijom i plodnošću. U toj ulozi, Hidr luta po Zemlji, odjeven u zeleno, a cvijeće i bilje niču iz jalove zemlje gdje god njegova noga kroči – na mogulskim crtežima prikazan je kako u zelenom stoji na ribi u moru okićen cvijećem.
Kako piše Patrick Franke, ličnost Hidra jedna je od besmrtnih figura koje najviše hrane muslimansku imaginaciju. Zato ćemo spomenuti i to kako ga je zamišljao npr. Nedžad Ibrišimović: “Teško je pogledom obuhvatiti Hidra. Njegova zelena galabija s kapuljačom najprije je lebdjela i njihala se kao sjenka kakva gusta zimzelena grma; kao da je svježe zelenilo nahrupilo u moju pustu i siromašnu izbu. I, u početku, dok sam bio usredsrijeđen na namaz, imao sam osjećaj da sam klanjao u hladu drveta raskošnih grana mlada lišća i jaka mirisa, koje je povremeno, čas jače čas slabije, njihao blag i ugodan povjetarac. A onda, kao da je zeleno platno, u koje je El-Hidr bio umotan, otežalo sliježući se kao gusta mahovina i po njemu i po serdžadi na kojoj je još uvijek sjedio.”[3]
Kao što navode u jednom tekstu Michel Boivin i Manoël Pénicaud, nije nemoguće da je uloga Hidra kao nosioca obnove i ponovnog rađanja prirode dovela do obilježavanja datuma koji su vezani za njega, kao i do njegovog povezivanja s više svetih ličnosti čija je uloga slična u drugim religijama. Sara Kuehn primjećuje kako se u nekoliko studija ističe da se objedinjenost svetih ličnosti najčešće pojavljuje u vezi s prirodom i simboličkim prekretnicama u obrednom ciklusu koji se okreće od jeseni/zime ka proljeću/ljetu i nazad. Dva dugovječnika, Hidr i Il’jas, javljaju se “objedinjeni” na početku (pro)ljetne sezone, kada se zemlja zagrijava nakon zime. Taj trenutak je obilježavan muslimanskim praznikom (H)edrelez (tur. Hidrellez; starotur. Hidir Ilyās) – susretom Hidra i Il’jasa, koji je označavao ponovno rađanje prirode. Ustvari, kako naglašava Kuehn, jedna od najranijih potvrda postojanja ovog praznika jeste jedna fetva iz 16. st. poznatog šejhul-islama Ebu-s-Su‘ūda, najvišeg vjerskog autoriteta u Osmanskoj Državi. U njoj se spominju muslimani koji idu na izlete na dan Hidrelleza. Pored tih naziva, kao i naziva Edrelez, Mula Mustafa Bašeskija koristi perzijsku sintagmu Rūz-i Hizir[-Il’jās], doslovno “Dan Hidra-Il’jasa”, da bi označio prvi dan ljetnog razdoblja. Kuehn spominje i da je austrijski orijentalista Joseph von Hammer-Purgstall zabilježio kako je u njegovo vrijeme bio običaj da se osmanski sultan na Edrelez/Rūz-i Hizir preseli iz zimskog u ljetni dvor, pri čemu mu je veliki vezir donosio darove uz poseban govor kojim ga je pozivao u prirodu, odnosno seoski kraj.
Zeleni svjetonazor
Imajući u vidu, da kažemo, tumačenjski potencijal naveden u prethodnim recima, smatramo da je uprkos rastućoj otuđenosti svakodnevnog života u 21. st. od prirode i tradicionalnih ritmova vremena, moguće ponuditi zamjenski pogled na svijet koji će imati u vidu ekološku osviještenost. Budući da je ličnost Hidra u tolikoj mjeri, kako je već rečeno, hranila muslimansku imaginaciju, smatramo da bi bilo moguće prvenstveno kroz književnost, naročito unutar dječije literature, film i mnoge druge medije kojima se može pozitivno utjecati na svijest vjernika, kreativno povećati brigu spram prirode, ali na vjerodostojan način – mislimo na to da ne bismo trebali, što ponekad rade ekološki aktivisti, skretati pažnju na marginalne izvore zagađenja, dok najveći zagađivači ostaju u sjeni.
Možda bi jedna od poruka kur’anskog kazivanja o Musau i Hidru mogla biti da ponekad ne vidimo širu sliku i utjecaj koji imamo, zbog čega nam je potrebna hidrovska mudrost da proniknemo u suštinu stvari (hakā’ik el-ešjā’) kako bismo bili svjesni da i male promjene – recimo, u ekosistemu – mogu izazvati posljedice neslućenih razmjera. Ona tri naizgled čudna Hidrova postupka mogu se lahko povezati s idejom brige za budućnost, što je osnova i zaštite prirode. Također, pored mudrosti potrebna je strpljivost. Ne može se prvim korakom načiniti mnogo, ali na duže staze mogu se postići plemeniti ciljevi za dobrobit svih živih bića.
A to da li je Hidr objektivno živ manje je važno u odnosu na to da li je u našoj svijesti živ te da li hrani našu imaginaciju i ljubopitljivost. Na tom tragu je i Muhammed, a.s., rekao:
Zaista bismo voljeli da se Musa strpio,
pa da nam bude ispričan slučaj njih dvojice [Musaa i Hidra].
(El-Buhārī)[4]
[1] Enes Karić, Hazreti Hidr, u: Toshihiko Izutsu, Sufizam i taoizam: komparativna studija ključnih filozofijskih pojmova, preveli Enes Karić i Rešid Hafizović, Sarajevo – Publishing, Sarajevo, 1995, str. 479.
[2] Usp. Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine: knjiga III – Bosanska krajina, Zapadna Bosna i Hercegovina, Sarajevo – Publishing, Sarajevo, 1998, str. 337-339.
[3] Nedžad Ibrišimović, Hazreti Hidr (Odlomak), u: Novi muallim, br. 14, 30. juni 2003, str. 89.
[4] https://sunnah.com/bukhari:3401 (pristupljeno, 04.02.2026).
