U obimom nevelikom djelu Imam Ali u viđenju hrišćanskih arapskih intelektualaca, autora Aleksandra Dragovića, imamo priliku čitati nekoliko veoma inspirativnih kazivanja o velikanu islamske duhovnosti hazreti Aliju ibn Ebu Talibu, mir s njime (VII st.). Pri tome, naglašavamo, sva ta kazivanja su iz perspektive onih ljudi koji nasljeduju Isusa Krista – kršćana; s druge strane riječ je o ljudima arapskog govornog područja – Arapima, kršćanima. Izdvojili smo dva kazivanja, i to Hana al-Fahurija (1914-2011) i Jozefa Hašima (1925-2018).
Najprije kažimo da je Hana al-Fahuri bio libanonski melkitski svećenik, zatim filozof i lingvista. Iza sebe je ostavio obiman znanstveni opus iz arapske književnosti, gramatike, poezije i leksikografije. Al-Fahurijevo djelo Historija arapske književnosti, po svemu sudeći njegovo najglasovitije djelo, referiše se i na Stazu rječitosti (Nehdžu-l-belagu) u kojoj je Šarif ar-Razi sabrao kazivanja, pisma i kaže hz. Alija. Za ovo djelo Al-Fahuri kaže:
U “Stazi rječitosti” se razotkriva genijalnost Imama Alija; genijalnost zasnovana na dubokoj mudrosti ukorijenjenoj u sveobuhvatnom razumijevanju; genijalnost kojoj ništa, ni posebno ni opće, nije skriveno; genijalnost koja zadire u dubine i izražava čiste, čvrste i svijetle poglede.[1]
Nadalje, poslušajmo šta o besjedama i kažama samog hz. Alija, duhovnog viteza par excellence u okrilju islama, kazuje ovaj melkitski svećenik:
One su najistinitija slika duha Imama Alija. Ove miomirisne riječi nose u sebi božansku vrlinu koja se uzgajala u njegovom srcu, vrlinu koja potiče iz vjere u Boga te iz divljenja prema božanskom savršenstvu stvaranja i odricanja od nestalnih uživanja.[2]
Na tragu svećenika Al-Fahurija su i kazivanja kršćanskog libanonskog pjesnika, ali i bivšeg ministra u libanonskoj vladi, Jozefa Hašima, a kojeg pamtimo i po tome što je otvoreno kritikovao sve one na Bliskom istoku, ali i šire, a koji su se, kako to Aleksandar Dragović veli pridružili ili predali cionističkom režimu Izraela.
Poslušajmo Jozefa Hašima šta kazuje o djelu Staza rječitosti, u kojoj se zrcali lik i djelo hz. Alija:
Svako ko je proučavao i proučava “Stazu rječitosti” spoznat će u njoj Božija znamenja, jer ova knjiga sadrži i prikazuje sve što je neophodno za povezivanje neba i Zemlje, sve veze i odnose potrebne za stvaranje veze između sluga i njihovog Tvorca i sve instrumente potrebne za usavršavanje čovjeka. Opća tema ove knjige nije usmjerena na određenu religiju već je sveobuhvatno djelo koje se obraća svim ljudima. Dakle, “Staza rječitosti” se može koristiti kao zajednička knjiga islama i hrišćanstva u međuvjerskom dijalogu, i to zahvaljujući idejama kao što su Bog, Kreacija, Ovaj i Budući svijet, čovjek, Raj, Pakao i vrlina, koje su apsolutnog karaktera i oslobođene uskog religijskog identiteta i poimanja.[3]
※
Koristimo priliku da se zahvalimo uredniku gore navedene knjige, gospodinu Amaru Imamoviću na izdavačkom pregalaštvu u okrilju Fondacije „Baština duhovnosti“.
[1] Aleksandar Dragović, Imam Ali u viđenju hrišćanskih arapskih intelektualaca, Fondacija „Baština duhovnosti“, Mostar, 1443/2022, str. 21.
[2] Ibid., str. 21.
[3] Ibid., str. 29-30. (podebljao R. Ibrović)
