Mada duhovna praksa usmjerena na kontemplaciju nije nikada nestala, njena zamjetna prisutnost, pogotovo izvan redovničkih zajednica, je u nekim periodima unutar kršćanstva bila gubljena a u nekim pronalažena. Što nam je činiti nego nastojati čuvati i predavati je dalje na dobrobit svih na putu u tajnu Jednoga.
Kontemplacija je središnji pojam kršćanske mistične tradicije. To je mistični, duhovni put koji vodi jedinstvu s Prvotnom, božanskom stvarnošću, s Apsolutom, Bogom. Ona označava i vrstu molitve koja se smatra najvišim oblikom duhovne prakse, koja priprema čovjeka za iskustvo sjedinjenja s Bogom i koja je, na kraju, čisti Božji dar. Ona dakle označava i stanje duše, odnosno duha, kao i molitvenu, svakodnevnu praksu na duhovnom putu.
Kontemplacija je nadpredmetni oblik molitve. To je vježba opuštanja i uranjanja u dubine bitka bez riječi i slika, kako bi se Boga iskusilo na dublji način, s pomoću mirnog sjedenja. Volja, razum i osjećaji pritom se smiruju, a budna pozornost pripravlja put do iskustva Božanske tajne...
Više o ovoj temi može se poslušati u tri videa na linkovima ispod, s gostovanjima učitelja kontemplativne prakse, Nevena Bradića, u emisiji Na rubu znanosti, a i pronaći na web stranici https://kontemplacija.hr.
