Zaista, ljudima arapskog prostora, a konačno i dakako i izvan njega, Muhamed je bio i jeste religijski Reformator, Zakonodavc i Vođa; upravo Prorok. Da, Muhamed koji je uvijek htio biti samo čovjek, za one koji su ga slijedili („imitatio Muhametis“) jest prorok više nego za nas: on je model života za onaj oblik života kakvim želi biti islam. I kada Katolička crkva nakon objašnjenja o nekršćanskim religijama na Drugom vatikanskom saboru (1964) – dopustite mi u ovom slučaju ne samo ritualno citiranje – „motri s poštovanje i muslimane, koji se mole jedinom Bogu… koji je govorio ljudima“: tada, po mom mišljenju, ista Crkva treba – a trebale bi sve kršćanske crkve – „motriti s poštovanjem“ i onoga čije se ime u tom objašnjenju nezgrapno prešućuje, premda je baš on i samo on doveo muslimane do toga da se mole ovome jednom Bogu, i premda je taj Bog „govorio ljudima“ upravo po njemu: po Muhamedu, Proroku!
Zaista, često se previđa: već u vrijeme Starog zavjeta bilo je veoma različitih proroka; možda čak ni svi oni nisu bili veliki sveci. Međutim, po svjedočenju Novog zavjeta, i poslije Isusa ima pravih proroka: ljudi koji njega u njegovu poruku svjedoče, tumače i obraćaju se novom vremenu i situaciji. Tako „proroci“, primjerice u pavlovskim zajednicama (kako proizlazi iz Prve poslanice Korinćanima), zauzimaju drugo mjesto poslije apostola. Proroštvo – fenomen prvenstveno židovsko-kršćanskog podrijetla – ipak je ubrzo nestalo iz pojavne slike većine kršćanskih zajednica nakon kraja pavlovske misije i uzmaka judeokršćanstva. […] Ali, gledano prema Novom zavjetu, ne smijemo se unaprijed dogmatski protiviti da se Muhamed shvaća kao pravi poslije Isusa, prorok koji je isticao da je s njime u temeljnom suglasju. Svakako: odnos između Isusa, Krista, i Muhameda, Proroka, valja još razjasniti u pojedinostima. No ne bi li već ovo dosuđivanje proročke titule za Muhameda imalo odlučujuće konzekvence, naročito za poruku koju je naviještao, koja je zapisana u Kuranu?[1]
[1] Hans Küng, Kršćanstvo i svjetske religije: uvod u dijalog s islamom, hinduizmom i budizmom, prevela s njemačkoga Darija Domić, Naprijed, Zagreb, 1994, 31-32.
