U bosanskoj, osobito sarajevskoj islamskoj epigrafskoj baštini iz osmanskodobne epohe, većina nadgrobnih epitafa (tariha na nišanima – bašlucima) pisani su na arapskom i osmansko-turskom jeziku. Iznimno mali broj ispisan je na perzijskom jeziku. Upravo među tim epitafima, perzijske jezične provenijencije, možda i najljepši je onaj uklesan na nišanu Hasnije (kći Husejin-age) Adžemović iz 1878/79. godine – s tim da valja naglasiti da ne ukazujemo na ljepotu samog nišana, ili tariha kao klesarskog umijeća, već na sami tekst, tj. sadržaj tariha!
Navedeni nišan Hasnije Adžemović nalazi se u haremu – mezaristanu (groblju) sarajevskog, tj. vratničkog mesdžida kojeg je dao podići Kasapović hadži Ibrahim. Mesdžid je u narodu poznat kao džamija na Carini.
Tarih na nišanu Hasnije[1] glasi:
Bože, dolazim sa četiri svari kojih u tvojoj riznici nema:
nepostojanje, potreba (ovisnost), nasilje i grijeh,
ali se nadam oprostu od Onoga koji mi je smrt dao.[2]
(s perzijskog preveo rah. Mehmed Mujezinović)
[1] Hasnija, Hasna (ar.) – Ljepotica
[2] Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga I, Sarajevo – Publishing, Sarajevo, 1998, str. 329.
