Iznimno je zahtjevno odgovoriti na pitanje ko ili šta je Šiva u indijskoj, vedskoj i napose šivaističkoj religiozno-duhovnoj tradiciji. Poznat je kao Mahadeva, tj. veliko božanstvo; jedan je od najprominentnijih i najvažnijih božanstava u okrilju vedske tradicije – u okrilju šivaizma, kao jedne od vedskih interpretativnih tradicija glavno je božanstvo. Ubrajamo ga u tzv. indijsko-vedsko trojstvo, trimūrti, zajedno sa Višnuom i Brahmom. Zapravo i Šiva je, kao Višnu i Brahma, izraz ili manifestacija onog Jednog o kojem naš jezik šuti ili se vraća, kako to Vesna Krmpotić (1932-2018) veli, neobavljena posla.
Simbol indijske tradicionalne, jednovremeno i svete umjetnosti je prikaz Šive. Istina, ne bilo kakav prikaz Šive, već isključivo onaj koji predstavlja Šivu u njegovom svekozmičkom plesu – Šiva natarađa (Śhiva naṭarāja).
Mnogoliki su duhovni aspekti Šive. Historičari religija, religiolozi, skloni suhom pozitivizmu, naglasit će, i to redovno, da je riječ o božanstvu predarijske Indije, ili jednom od najstarijih poznatih božanstava na navedenom području. Ukazat će i na to da je riječ o herojskom čovjeku, koji je apoteozom uzdignut ili deificiran do božanstva. No vratimo se vedskom tradicionalnom očištu.
Šiva je poznat kao Adiyogi, tj. prvi yogi – zaštitinik yoge, ali i meditacije i umjetnosti. Upravo ovo je ključno za naše kazivanje o duhovnom liku Šive, ali Šive koji pleše. U indijskoj kulturno-duhovnoj tradiciji meditacija je nerazdvojna od umjetnosti i vice versa. Tu počiva ono što smo na samom početku kazali – indijska tradicionalna umjetnost u pravilu jeste sveta umjetnost (ars sacra); ona je izraz duhovnog pregnuća: meditacije, kontemplacije… Svaki umjetnički izraz, bio on likovni, skulpturalni, arhitektonski, literarni, muzički, plesni, dramski… u Indiji jest medij za zrenje Svetog. A lik Šive koji pleše sveukupni je simbol naznačene, izrazito meditativne umjetnosti, ali i same meditacije kao umjetnosti. Istina, ples i drama najbliži su umjetnički izrazi samoj Šivinoj duhovnoj naravi; rekli bismo da je sva indijska umjetnost u raspoloženju plesa i drame, zapravo igre kao odraza svekozmičke igre/zabave – līle.
Līlā je u vedskoj duhovnoj tradiciji, ponovimo to, svekozmička igra, zabava, stvaranja i rastvaranja, skrivanja i raskrivanja… Ako Brahma stvara, a Višnu održava, onda Šiva rastvara, tj. dinamizira svojim svekozmičkim plesom koji jeste igra, līlā. Upravo svojim plesom i Šiva univerzum čini titravim, pulsirajućim, treperavim…, a to je ono što svara pričin, privid, tj. māyu – iluziju.
Eto zašto je ples najbolji izraz svekozmičke drame, igre (līle).
Naglasimo da Šivin ples predstavlja pet njegovih djelatnosti, a u tih pet djelatnosti prepoznat ćemo sve duhovne kvalitete trimūrtija, zapravo onog Jednog:
1. Srashti – stvaranje,
2. Sthiti – održavanje,
3. Saṃharaṇa – „destrukcija“, preobražaj,
4. Tirabhāva – iluzija i
5. Anugraha – suosjećanje, milost.
Za šivaiste, Šiva je neko čije stope treba slijediti eda bi se nadišao žrvanj (saṃsāra) primamljivog, titravog pričina – māye.
Zato je u tradicionalnoj, vedskoj Indiji umjetnost dio bogoštovlja, ili još preciznije ona je sastavni dio religijske srčike – duhovnosti, i kao takva, umjetnost je neizostavna na putu spasenja, oslobođenja…
Na koncu, opišimo figuru Šive Natarađe (Śhiva Naṭarāja), tog svekozmičkog plesača, vrhunskog yogija i zaštitnika meditacije i umjetnosti, a čiji murti je svoje mjesto, plesni podijum, našao na našim rafama.
Prikazan je s četiri ruke, po dvije sa svake strane. Gornja lijeva ruka drži plamen koji simbolizira „destrukciju“, tj. preobražaj. Donja lijeva ruka upućuje na demona poznatog kao Muyalaka ili Apasmara (simbol duhovnog neznanja – avidyā) koji drži kobru, a kojeg Šiva drži pod desnim stopalom, a drugo stopalo je podignuto što simbolizira slobodu, tj. spasenje. Gornja desna ruka drži bubanj koji simbolizira stvaranje, ali i ritmični (ciklični) protok vremena, dočim je donja ruka u abhayamudrā položaju, što je gesta neustrašivosti (u kršćanskom ikonoslikarstvu ispružena ruka i otvoren dlan simboliziraju duboku iskrenost, povjerenje, sigurnost). Šivina kosa je spletena, dočim njene lokne prate njegove plesne pokrete – okreću se. U kosi su upleteni: kobra, lubanja i figura Gange. Šiva pleše, zapravo počiva na lotosu, a cijela njegova figura je okružena plamenovima vatre koju dotiču dvije Šivine ruke koje drže bubanj i plamen. Dinamizam njegove figure, kose, tj. lokni i pojasa su posve suprotni njegovom izrazu lica i ruke koja položajem ukazuje na neustrašivost, odnosno mir. Natarađa u jednom uhu ima žensku (Pārvatī), a u drugom mušku (Śhiva) naušnicu, a što je simbol njegov dvostruke naravi: Šiva – Parvati. Kompletan Šivin ples odvija se u Chidambaramu, a što je svevedski simbol kozmičkog središta: na mikrokozmičkoj razini to je ljudsko srce, jednovremeno srce svakog bića (hṛdaya).
