U sretnijim društvima objavljivanje prijevoda svetog teksta taoističke tradicije Tao Te Ching-a, k tomu još uz komentar iz sufijske perspektive, nema nikakve sumnje bila bi prvorazredna kulturna vijest – u Bosni, nažalost to nije. Unatoč tome što postoje u našem javnom prostoru diskursi koji afirmišu međureligijski dijalog, u suštini to su narativi bez većega ili ikakvog pokrića. Dakle, od religijsko-duhovnih, znanstvenih, kulturnih… institucija, svejednako medija, osobito onih javnih ne treba ništa očekivati vis-à-vis gore naznačenog, da smo dobili prvi prijevod Lao Tzuovog Tao Te Ching-a na bosanski jezik.
Važno je naglasiti da je ovaj prijevod Tao Te Ching-a popraćen sufijskim komentarom. Pri tome, dužni smo kazati da komentar potpisuje jedan od najvećih islamskih učenjaka prof. dr. Seyyed Hossein Nasr (r. 1933). Također, valja istaknuti da je prof. Nasr prethodno preveo Tao Te Ching zajedno s profesorom, japanskim učenjakom Toshihikom Izutsuom (1914-1993)[1], a čiji znanstveni, zapravo duhovni doprinos u bistrenju sličnosti i istosti između islamske duhovnosti, sufizma i taoizma još i danas možemo svjedočiti u njegovom djelu Sufizam i taoizam: Komparativna studija ključnih filozofijskih pojmova[2]. Na koncu i na radost našu, ovo prvorazredno bogoduho i sveto štivo taoizma, Tao Te Ching, uz popratni komentar prof. Nasra iz islamske-duhovne, tj. sufijske perspektive, na bosanski jezik preveo je prof. dr. hfz. Nevad Kahteran – a o tome još jednom posve na kraju. Istinski kuriozum, kako i sam prof. Kahteran naglašava, je taj da prijevod na bosanski jezik izlazi uporedo s onim na engleskom jeziku i to u renomiranoj izdavačkoj kući Fons Vitae u SAD-u, tekuće, 2025. godine.
S pravom se pitamo šta je bio motiv, bosanskom prevoditelju, da se lati ovog uistinu golemog prevodilačkog, vjerujemo i svejednako duhovnog pregnuća? Odgovor nije teško naći čitamo li pažljivo Predgovor bosanskom prijevodu, u kojem će se prof. Kahteran pozvati na kazivanje poslanika Muhammeda (a.s.):
Tražite znanje, čak i u Kini.
Potom će, prof. Kahteran, na tragu Poslanikovog naloga kazati sljedeće:
Takovrsna bezvremenska mudrost sino-muslimanskog dijaloga može pripomoći u reorijentaciji islamskog dijaloga sa drugim religijskim tradicijama kroz intertradicijski angažman filozofije sufizma sa kineskom ontologijom, kozmologijom i etikom, budući da taoizam jamačno dijeli neusporedivi afinitet sa sufijskim pluralističkim učenjima.[3]
A sad, dopustite, da se još jedared vratimo na to da je ovaj prijevod Tao Te Ching-a popraćen jezgrovitim sufijskim komentarima od strane prof. Nasra – poslije svakog poglavlja, a ukupno ih je 81 smireno u dvije knjige, slijedi komentar.
Šta čitamo, iliti prepoznajemo, u središnjem tekstu taoizma Tao Te Ching-u i u pratećim sufijskim komentarima? Uz ovo pitanje autor ovog teksta koji je pred vama, ne može nikako, pravo kazano i ne želi, da se odaleči od kur'anskih ajeta u kojem Bog veli:
Svakom narodu Mi smo poslanika poslali…
(Kur'an, 16:36)
I Mi nismo poslali nijednog poslanika osim s jezikom njegovog naroda, da bi im sve objasnio.
(Kur'an 14:4)
Upravo će na tragu ovih i drugih sličnih kur'anskih kazivanja prof. Nasr tokom cijelog komentara Tao Te Ching-a predano isticati ne samo sličnosti već i istosti između taoističke i islamske duhovne tradicije, svakako ne poričući formalne razlike i to opet na fonu kur'anskog univerzuma:
Svima vama smo zakon i pravac propisali. A da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere učinio, ali, On hoće da vas iskuša u onome što vam propisuje, zato se natječite ko će više dobra učiniti.
(Kur’an, 5:48)
Prof. Nasr svojim komentarima ukazuje na – kako to ističe Mohammad H. Faghfoory – univerzalnost istine, da se sve religije susreću u području značenja i govore o istoj stvarnosti, a razlikuju se samo u području forme[4]. Sa ovakvim zapažanjem susrećemo se već u prvom Nasrovom kazivanju, Napomene o naslovu ovog djela, a kojeg ćemo ovdje u cijelosti navesti:
“Naslov ove knjige, koja je najtemeljniji izvor taoističke tradicije i jedan od najpoznatijih svetih tekstova svjetskih religija, ima nekoliko značenja. Iako se naslov obično prevodi kao Knjiga Puta i Njegovih Vrlina, uključuje riječ ‘Tao’, koja nema sinonim ni u jednom drugom jeziku. Tao nije samo put do Istine, već je i sama Apsolutna Istina, nazvana al-Ḥaqq u islamskoj tradiciji, što znači ‘Istina’ ili ‘Božanska Istina’. Istovremeno, to je i Put do postizanja savršenstva i dosezanja Apsolutne Istine. Štoviše, Tao je Princip svih stvari u hijerarhiji bića i ono što određuje prirodu svih bića i principe njihovog postojanja. Tao je također izvor vrline i spasenja. Ima i ontološke i etičke dimenzije, te je i individualan i društveni, ljudski i kozmički, praktičan, teorijski i egzistencijalan. Iz tih razloga izraz ‘Tao’ se koristi u perzijskom tekstu i nije preveden. Tao je vodič koji vodi ljudska bića do najviše razine Istine, koja nije ništa drugo nego sam Tao. Dakle, Tao je temeljni ključ za razumijevanje stvarnosti u svim stupnjevima njezine manifestacije.”[5]
U prvim rečenicama prof. Nasr će Tao dovesti u vezu s onim što u islamskoj tradiciji poznajemo kao al-Ḥaqq. Tako će do kraja prof. Nasr, poput vrsnog tkalca za stanom tkati, posežući, dopustite da nastavim sa započetom simbolikom, za pređom, bilo onom u okrilju kur’anskog univerzuma (ajeti), ili za stihovima Tao Te Ching-a, ili za sufijskom, dominantno perzijskom poetsko-proznom baštinom. Perzijanci su uistinu majstori i u ćilimarstvu!
Već u sljedećem tekstu prof. Nasra, Uvod u perzijski prijevod i komentar, opet se u prvim rečenicama susrećemo s golemom istinom koja je snažno usidrena u islamsku konstitutivnu i interpretativnu tradiciju. Naime, prof. Nasr će kazati:
…Tao Te Ching, objavljena je knjiga taoizma i jedan od najpoznatijih svetih tekstova na svijetu.[6]
U okrilju islamskog, odnosno muslimanskog i napose tradicionalnog svijeta Tao Te Ching jeste objavljena knjiga, eo ipso i taoisti jesu narod/ljudi iliti sljedbenici Knjige (ar. ahl al-kitāb).[7] Unatoč žalosnoj činenici što će danas mnogi savremeni muslimanski redukcionizmi tvrditi, na sav glas, posve oprečno, a neki drugi će “mudro” prešutiti bogatu islamsku višestoljetnu tradiciju i iskustvo susreta s drugačijim religiozno-duhovnim tradicijama; na koncu će svojom šutnjom glas onih prvih učiniti glasnijim – i jedni i drugi oko nas svojom bukom, aktivnom ili onom pasivnom u vidu posvemašnje šutnje, priječe da se čuje, ako hoćete i vidi, upravo ova knjiga:
Seyyed Hossein Nasr,
Sufijski komentar Lao Tzu-ovog Tao Te Ching-a Put i njegova Vrlina,
s engleskog preveo Nevad Kahteran,
Fons Vitae,
2025.
Naše je da razgonimo magluštine, tamne oblake – kafir na arapskom izvorno, pored ostalog, znači i tamni oblak koji priječi da nas ogriju sunčeve zrake, ili nam zakriva Sunce samo. S tim u vezi nudimo vam, ljubaznošću izdavača i prevoditelja, link s kojim možete besplatno doći do knjige “Sufijski komentar Lao Tzu-ovog Tao Te Ching-a Put i njegova Vrlina”:
Kao što smo ranije nagovijestili, posve za kraj, želimo da se zahvalimo prof. dr. hfz. Nevadu Kahteranu.
…Mi doista nećemo dopustiti da propadne nagrada onima koji čine dobra djela…
(Kur’an, 18:30)
[1] Seyyed Hossein Nasr, Sufijski komentar Lao Tzu-ovog Tao Te Ching-a Put i njegova Vrlina, s engleskog preveo Nevad Kahteran, Fons Vitae, 2025, str. 16. i 28.
[2] Preveli Enes Karić i Rešid Hafizović, Sarajevo – Publishing, Sarajevo, 1995.
[3] Seyyed Hossein Nasr, Sufijski komentar Lao Tzu-ovog Tao Te Ching-a Put i njegova Vrlina, s engleskog preveo Nevad Kahteran, Fons Vitae, 2025, str. 16.
[4] Ibid., str. 18.
[5] Ibid., str. 20.
[6] Ibid., str. 21
[7] Seyyed Hossein Nasr, Živi sufizam: ogledi o sufizmu, s engleskog preveli Edin Kukavica i Enes Karić, NI „Ibn Sina“, Sarajevo, 2004, str. 175-219.
